Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Film

Need for Speed - revolveraški obračun automobilima

neednaslovna


Bila je to godina kad nas je Forrest Gump naučio da je život poput bombonjere ('nikad ne znaš što ćeš dobiti'), Quentin Tarantino nas oduševio Paklenim šundom, Kurt Cobain šokirao svojim samoubojstvom, a veliki Ayrton Senna zauvijek nas napustio nakon kobnog udesa na stazi Formule 1 u Imoli. U nas u Hrvatskoj te, 1994., još uvijek je bjesnio rat, američka publika zapanjeno je u TV prijenosu pratila potjeru O.J. Simpsona u Ford Broncu, Eva Herzigova remetila je koncentraciju vozačima s plakata na kojem je pozirala u Wonderbra grudnjaku, a mi smo plaćali gorivo po cijeni od 3,75 kune po litri. Danas to zvuči tako nekako davno, skoro pa nestvarno. Iste te godine američka kompanija Electronic Arts premijerno je lansirala računalnu igru Need for Speed koja je danas, punih deset godina i 23 inačice kasnije, dobila i svoju istoimenu filmsku verziju.


Sama igra nema zapravo nikakvu priču – utrkujete se i to je to. Jurite, pretječete, nailazite na prepreke u koje udarate, ganja vas policija, iiiiiiiii... to je otprilike to. Naravno, uz obvezno uvodno upozorenje da takvo što, djeco, ne pokušavate kod kuće. Braći Georgeu i Johnu Gatinsu – od kojih je potonji ponajviše poznat po nominaciji za Oscara za intrigantan Let s odličnim Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi – povjeren je zadatak: stvoriti priču tamo gdje je inače nema. Tako i bi. Smrad kristalnog metamfetamina u zastrašujuće dobrom Breaking Badu Aaron Paul sada je zamijenio aromom automobilskog goriva. Paul tumači lik Tobeya, street racera i mehaničara koji se, unatoč talentu za utrkivanje i mehaniku, bori s vjerovnicima koji ga jure brže od protivnika na cesti koji mu obično gledaju u stražnji dio automobila. Pritisnut dugovima pristaje ući u posao s Dinom Brewsterom, lokalnim zločestim dečkom koji se uspio obogatiti – i usput mu oteti djevojku – što završava smrću Tobeyevog dobrog prijatelja i lažnom optužbom za ubojstvo iz nehaja. Dvije godine kasnije Tobey je spreman izravnati račune. U Fordu Mustangu inspiriranom Mustangom GT500 - navodno posljednjem automobilu na kojem je radio legendarni automobilski konstruktor Carroll Shelby u 2012-oj, godini svoje smrti – naš junak u društvu simpatične Julie Maddon (Imogen Poots) juri iz New Yorka u San Francisco kako bi stigao na ilegalnu automobilsku utrku De Leon koju organizira karizmatičan, misteriozan i, naravno, bezobrazno bogat frajer poznat samo kao Monarch (Michael Keaton). Do starta je ostalo samo 45 sati...


Optimalna ruta koju im nudi Google – a za koju bi, kako Sveznajući kaže, bila potrebna 42 sata vožnje propisanom brzinom – nije ona za koju su se odlučili braća Gatins i redatelj Scott Waugh. Umjesto toga, Tobey i Julie (zvuči ko crtić sa simpatičnim miševima u glavnim ulogama, zar ne?) na svom putu dotiču Detroit, Toledo u Indiani, Dolinu spomenika u Arizoni i jezero Bonneville u Utahu – inače mjesto na kojem su oboreni mnogi svjetski rekordi u brzini cestovnim vozilima. Za što bi vam, po Googleu, trebalo dobra 54 sata za volanom. Što da vam velimo, Tobeyev Ford valjda nema ugrađenu satelitsku navigaciju...

 

need2


Kako god da bilo, njegov put povremenim komentarima prati osebujan lik ranije već spominjanog Monarcha koji se ovdje javlja kao sponzor, duhovni vođa i tajanstveni moćnik koji iz daljine povlači konce dajući priliku za ispravljanjem nepravde s jedne strane te perverzno uživajući u opasnosti i pogibelji koja više manje čitavo vrijeme prati Tobeya i njegovu družicu s druge. On je svjedok, branitelj i sudac, sve u jednome. Jedini iznad toga je Batman. O, pardon, Michael Keaton je to svojedobno bio...


Priča filma, mada zanimljiva, ipak je suviše plošna da bi ovdje mogli govoriti o nekakvoj dubini i istinskoj kvaliteti no i kao takva dovoljno je dobra za pokazati da talent kojeg je Aaron Paul pokazao u Breaking Badu nije tamo bio slučajno. Njegov Tobey simpatičan je, istovremeno borben, odlučan i ranjiv, karizmatičan, a upravo spomenuta serija već nam je dokazala da Paulu najbolje leže uloge dobrih dečki koje su životne prilike i vlastita prostodušnost natjerali prijeći na onu stranu zakona. Britanska glumica Imogen Poots sa svojim licem koje je prepuno nesavršenstava, ali je zato pogledom i mimikom u stanju šarmirati svakoga, odličan je casting izbor i drago nam je vidjeti da producentski tim ovdje nije pao u zamku i ulogu Tobeyeve partnerice povjerio nekakvoj nestvarno privlačnoj Barbiki s osobnošću praznog noćnog ormarića. Najbliže toj ulozi došla je ovdje neprepoznatljiva Dakota Johnson koja je zapravo toliko hladna i bezlična da ćete njen lik vrlo brzo nakon što se odvrti odjavna špica zaboraviti. Iron Manov tata u sada već dvije inačice filma Kapetan Amerika, Dominic Cooper, pomalo se zabavlja tumačeći glavnog antagonista koji je dovoljno seronja da navijate za Tobeya ali na žalost ne i dovoljno karizmatičan da bi ušao u filmske anale poput poznatih celuloidnih negativaca kao što su, na primjer, Joker Heatha Ledgera u Tamnom vitezu ili Frank Henryja Fonde u filmu Bilo jednom na divljem zapadu.


Potonji film moja malenkost nije slučajno odabrala spomenuti. Mada Tobey i ekipa u svojoj utrci ipak miljama zaostaju za remek djelom Sergia Leonea, treba reći da je Need for Speed zapravo uradak koji ima puno toga zajedničkog s nekad popularnim vesternima čiju žilu kucavicu je činio revolveraški obračun glavnog junaka i njegovih neprijatelja. Ovdje se, doduše, umjesto konja i pištolja kao sredstvo obračuna koriste vrtoglavo skupocjeni automobili – oružje se nešto promijenilo no metode su u suštini ostale iste. Tako Bilo jednom na divljem zapadu govori o revolverašu Franku kojem bogati vlasnik željeznice daje naredbu ubiti svakoga tko stane na put njegovom projektu. Međutim, nakon što Frank usmrti zemljoposjednika Bretta njegova supruga odlučuje se osvetiti i unajmljuje dvojicu odmetnika. Cilj je jasan – Frankova glava. Jednako tako, u filmu Need for Speed, Tobey traži osvetu protiv Dine, a da stvari budu zanimljivije, Dino je također objavio pozamašnu nagradu za Tobeyevu glavu. Još jedan kultni vestern koji mi pada na um jest Točno u podne u kojem se šerif Will Kane (Gary Cooper) sprema za konačan obračun s bivšim revolverašem Frankom Millerom, baš kao što i film Need for Speed svoj konačan krešendo treba doživjeti u konačnom obračunu – automobilima.

 

need1


Na žalost, taj konačni obračun koji bi trebao predstavljati vrhunac uzbuđenja zapravo predstavlja svojevrsni antiklimaks. Kraj je predvidljiv, a sama utka - mada obiluje bezobrazno skupim vozilima kao što su Bugatti Veyron, Lamborghini Sesto Elemento, GTA Spano, McLaren P1, Saleen S7 i Koenigsegg Agera – je zapravo poprilično dosadna i neinventivna. U svim vozačkim bravurama koje ćete do tog trenutka vidjeti uživat ćete više no u konačnom obračunu. Šteta, jer da je redatelj Scott Waugh tada ubacio u pravu brzinu ovaj film dobio bi i puno bolju ocjenu od one koja mu sada pripada. Ovako se ipak čini kao da smo prisiljeni gledati utrku koja traje – jedan krug previše.


Ipak, nije sve baš tako crno. Bivši kaskader i koordinator kaskaderskih scena Waugh ima uglavnom dobar osjećaj za stvaranje atraktivne automobilističke akcijske scene, a svakako treba pohvaliti i činjenicu da je film gotovo u potpunosti lišen bezdušnih CGI efekata što svakako doprinosi realističnom dojmu. Koordinator kaskaderskih scena, Lance Gilbert, u tandemu s voditeljem američke verzije poznate automobilističke emisije Top Gear, Tannerom Foustom, ponudio nam je dovoljnu količinu adrenalina koja će nam držati pažnju unatoč zapravo prilično labavoj i predvidljivoj priči. Naravno, kako automobili koji se u filmu pojavljuju koštaju ekstremno mnogo, u više inačica koristilo se prerušene verzije jeftinijih vozila, kako je i inače u takvim vrstama filmova uobičajeno. Nešto pažljivije oko tako će bez previše problema shvatiti koja je od tri Koenigsegg Agere – koje se pojavljuju u jednoj od ključnih scena filma – jedina prava, a čak i netko ne suviše vješt u poznavanju automobila brzo će shvatiti da se, kada je u pitanju ranije već spomenut automobil Lamborghini Sesto Elemento, u filmu ne pojavljuje onaj pravi. Prerušavanje automobila samo po sebi nije problem no kada se ono već prostim okom vidi tada ipak možemo govoriti o problemu. Šteta.


Još jedan problem kojeg će sigurno svaki pravi ljubitelj automobilskih utrka uočiti jest sljedeći: pravi, iskonski street raceri nikada se neće utrkivati onako skupim 'pilama' kakve imamo prilike vidjeti u filmu, pa makar nekim slučajem bili bogatiji i od Boga samoga. Između ostalog i zato jer obično nisu bogati pa zato preziru preseravanje tatinih sinova na stazi. Ipak, osobno sam spremna oprostiti autorima ovog filma – vjerujem da su jednostavno slijedili tradiciju na početku već spomenute računalne igre prema kojoj je snimljen, a u kojoj se pojavljuju upravo takvi, luksuzni automobili. Osim toga, znate kakva je filmska publika – voli gledati ono što je spektakularno i lijepo. Nda, utrka Koenigsegg Agere i McLarena P1 sigurno izgleda atraktivnije na filmu od one BMW-a 'kockice' i Chevroleta Malibua. Ne zaboravite, film gledaju i ljudi poput glumice Imogen Poots koji čak ni nemaju vozačku dozvolu.

 

need3


Takvim ljudima svijet uličnih utrka možda je nepoznat ali to ne znači da neće znati prepoznati odavanje počasti nekim kultnim celuloidnim uratcima kao što je, recimo, Bullitt s legendarnim Steveom McQueenom – upravo scena iz ovog filma vrti se na platnu drive-in kina gdje nam redatelj prvi put predstavlja odnose među likovima. U jednoj sceni vidjet ćemo automobil kako juri prema provaliji u nacionalnom parku Dead Horse Point u američkoj saveznoj državi Utah. Sjećate li se cura koje su se zvale Thelma i Louise? O, da, to je ono mjesto… Pontiac Firebird Trans Am iz 1977. koji se u filmu nakratko pojavljuje predstavlja evidentno odavanje počasti seriji Smokey i Bandit, a čitava ideja zločestih dečki koji se šepure pred komadima u tzv. muscle automobilima naprosto priziva nostalgična sjećanja na jedan ipak puno bolji film – fantastičnog Buntovnika bez razloga u kojem je glavnu ulogu ostvario (gle ironije!) James Dean, čovjek čiju briljantnu karijeru i život je prerano ugasila upravo ljubav prema brzini na cesti.


Osnivač producentske kuće Dreamworks koja je financirala ovaj film, čuveni Steven Spielberg, osobno je insistirao da upravo Aaronu Paulu pripadne naslovna uloga u ovom filmu, i to nakon maratonskog gledanja Breaking Bada koji ga je opčinio. Ne može se reći da je Spielbergovo iskusno oko pogriješilo oko izbora glavnog glumca – čak naprotiv – no zato Scott Waugh kao redatelj još uvijek ima prostora za poboljšanje. Utrku je dobro počeo no na žalost izletio je u posljednjem zavoju…

 

Ocjena: 6 od 10.  

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version