Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Film

Gravitacija - pogled s Božjeg balkona

gravity1


'Polovica Sjeverne Amerike upravo je ostala bez Facebooka', rečenica je koju u trenutku dramatičnog dramaturškog preokreta u filmu Gravitacija izgovara Matt Kowalski (George Clooney), astronaut veteran na svojoj posljednjoj svemirskoj misiji. On, izgovarajući je sasvim ležerno, kao usputnu opasku, pokušava ublažiti napetost uzrokovanu nenadanom opasnošću. Oni, na Zemlji, bijesno lupaju po svojim tipkovnicama i frustrirani razmišljaju hoće li kliknuti CTRL-ALT-DEL kombinaciju, sebično usredotočeni na vlastitu nevolju, nesvjesni stvarne tragedije koja se odvija 603 km iznad Zemlje. Ove druge, doduše, nikada ne vidimo ali nekako ih možemo zamisliti dok nam pred očima, iz mračnih dubina svemira, izvire naš planet koji nikada nije izgledao ljepši dok ga promatramo s Božjeg balkona. Dom koji je tako blizu, a tako daleko Kowalskom i njegovoj kolegici, liječnici Ryan Stone (Sandra Bullock), koja se za razliku od njega prvi put otisnula u svemirske visine.


A svemir još od Kubricka i njegove 2001: Odiseje u Svemiru nije izgledao tako zadivljujuće lijepo, a istovremeno tako zastrašujuće u svom mraku, tišini i beskonačnosti. 'U svemiru je život nemoguć' podsjeća nas pisana rečenica kojom se otvara izvrsna uvodna sekvenca koja traje punih 13 minuta, bez reza, uvlačeći nas polako u priču, jasno nam od početka poručujući koliko smo krhki i maleni. Priča naše junake dovodi na teleskop Hubble na kojem trebaju popraviti kvar. Atmosfera je ležerna, a službena konverzacija astronauta s Houstonom prožeta je vrckavim dosjetkama. 'Houstone, imam loš predosjećaj o ovoj misiji', u jednom trenutku kroz šalu kaže Kowalski. U tom trenutku idiličnu tišinu koju remete samo zvukovi ugodne glazbe s radija iznenada prekida alarmantna vijest. Krhotine s ruskog satelita lete u njihovom pravcu brzinom 'bržom od metka' i potrebna je hitna evakuacija. No prije no što se uspijevaju snaći pogađa ih šrapnel, a teleskop i njihova svemirska letjelica se raspadaju ostavljajući ih same usred svemirskog prostranstva. Doktorici Stone puca vrpca kojom je bila vezana i ona polako biva uvučena u mračnu dubinu svemira, dok razina kisika u njenom odijelu drastično pada. Hoće li preživjeti? I hoće li se vratiti kući?


Ovo su pitanja koja nas prate do samog kraja filma kojeg potpisuje meksički redatelj Alfonso Cuaron, široj publici najpoznatiji po trećem nastavku serijala o Harryju Potteru, Zatvorenik iz Azkabana i kultnom filmu Djeca čovječanstva kojim je već pokazao svoj interes za teme koje nadilaze pojedinačne sudbine i tjeraju nas postaviti pitanje o 'onome većem'. Očekivano za film čija radnja se događa u svemiru, ovdje je dužna pažnja posvećena dočaravanju dojma bestežinskog stanja, što je uspješno izvedeno. Sandra Bullock i George Clooney kretali su se po žicama, ispred zelenog ekrana, a vješto oko redatelja koordiniralo je svaku scenu, kadar po kadar, kirurški precizno, ne baš poput Kubricka, ali opako blizu... Scenografija je uvijek dojmljiva, a specijalni efekti tu su u službi priče umjesto obratno, kako to često zna biti – ako postoji trenutak kada se isplati dati koju kunu više za gledanje filma u 3D verziji, ovo je taj.

 

gravity2


Nerdovima koji ustaju u četiri ujutro kako bi promatrali lansiranje šatla iz Cape Canaverala, kao i svim onim entuzijastima koji 'gutaju' knjige o fizici i astronomiji mogli bi zasmetati određeni detalji koji prkose zakonima fizike. Nema sumnje, zahvaljujući Gravitaciji moći će si priuštiti pokoji trenutak u kojem mogu slavodobitno uzviknuti: 'Haha, to ne može biti tako!' Pa istina, ne može no, iskreno rečeno, takve greške nimalo ne smetaju prohodnosti priče. Štoviše, čine je nekako napetijom, čime se snažnije privlači pažnja gledatelja. O da, Gravitacija je zapravo vraški napet film koji će vas većim svojim dijelom držati prikovane uz rub sjedala dok nervozno grickate kokice – ili nokte. Što svakako ostavlja boji dojam na gledatelje, kao i pogled na skladno građenu gospođicu Bullock u donjem rublju. Nda, pravi astronauti ispod svojih odijela nose pelene ali, dajte, recite, bi li vi voljeli gledati Sandru Bullock kako piški u pelene? Odjenuvši je u donje rublje Cuaron ju je ne samo učinio oku privlačnijom već je odao počast jednoj vraški hrabroj curi – narednici Ripley u Osmom putniku. Počast je također odana, zahvaljujući glasu Eda Harrisa iz baze u Houstonu, i filmovima Apollo 13 Rona Howarda i Prava stvar Philipa Kaufmana. U prvome Harris tumači ulogu NASA-inog direktora leta Genea Kranza dok je u drugome utjelovio lik Johna Glenna, trećeg Amerikanca u svemiru te prvog koji je svojim svemirskim brodom Friendship 7 izveo orbitalni let.


Ono što je posebno osvježavajuće kada je u pitanju Gravitacija jest saznanje da smo konačno dobili film čija radnja se događa u svemiru, i to sada. Ovdje nema futurističke postapokaliptične scenografije, divovskih robota koji oru po tlu Marsa ili kojeg već planeta, neprijateljski nastrojenih vanzemaljaca koji ispuštaju ogavnu sluz ili barataju oružjem kakvog zemaljski umovi još nisu osmislili, kao ni univerzalnih prevoditelja, replikatora i Jedi vitezova, a srećom, nema ni iritantnih politički korektnih poruka o nužnosti suradnje Amera i Rusa ili nametljivog guranja niz grlo američke superiornosti. Film je u potpunosti ogoljen, lišen svih onih ornamenata koji su tu kako bi ostavili dojam spektakularnosti i zapravo postaje spektakularan – u svojoj jednostavnosti i nepretencioznosti. Napet je i emocionalan, a nije patetičan. Ono što ga čini posebno kvalitetnim jest spoznaja da je, ponajviše zahvaljujući svojim prikazima svemira, dovoljno grandiozan, a opet glumcima, posebno Sandri Bullock, pruža priliku da svojom glumom dočaraju intimnost trenutka i naglase vlastitu ljudskost.


Nostalgičarima za nekim prošlim, boljim vremenima posebno drag će biti lik Matta Kowalskog, junaka starog kova koji se s teškoćama suočava stoički, s osmijehom na licu, i koji skromno umanjuje vlastite zasluge rečenicama kao što je: 'Ja samo vozim autobus'. On sluša country glazbu, sjeća se svojih starih, propalih ljubavi i svog Pontiaca GTO iz 1974., muscle cara koji nam možda najbolje govori o tome da Kowalski pripada vremenu dok su muškarci još imali mišiće, a žene obline te nam istovremeno poručuje kako u današnjem vremenu on više nema što tražiti. Zbog toga je spreman, ako treba, otići, tiho, dostojanstveno, bez drame...

 

gravity3


Drama je ovdje namijenjena Sandri Bullock. Bez brige, ne govorimo ni o kakvoj histeriji, patetici ili nekom sličnom jadnom pokušaju izazivanja emocija gledatelja već o glumačkoj izvedbi koja je taman onoliko intenzivna da bude dojmljiva, a ne nametljiva. Ovim filmom Bullock se konačno odmaknula od do sada za sebe tipične uloge blentave djevojke iz susjedstva i pokazala da je spremna za puno veće glumačke zalogaje. Privatna tragedija koju je proživio njen lik stvara nevidljivu ali snažnu sponu nje, zarobljene u svemirskim prostranstvima, i doma na Zemlji te ujedno služi kao okidač koji će je natjerati odgovoriti na pitanje: 'Kako se vratiti kući?', kao i na ono još važnije, grandioznije: 'Zašto?' Revno tražeći način za izlazom iz naizgled bezizlazne situacije ona u jednom trenutku zauzima položaj fetusa u bestežinskom stanju, baš kao i u maternici, čime je na izvrstan način prikazana simbolika ponovnog rođenja i pronalaženja samog sebe i vlastitog potencijala. Tu su i Krist i Buda, kao simboli nade u realizaciju vlastite slobodne volje te beskonačnosti koju predstavlja svemir.


Sam svemir prelijepo je no istovremeno zastrašujuće mjesto. U njemu nema ni topline, ni svijetlosti, ni kisika, no najstrašnije od svega je to što ako u njemu umreš, umireš sam. Jedino što tada preostaje jest nada da nekako možemo opravdati svoje postojanje u njegovom prostranstvu. Mi, tako mali, u njemu tako velikom. Čestitamo, gospodine Cuaron, Stanley Kurbrick bio bi ponosan.

 

Ocjena: 8,5 od 10. 

 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version