Fizzit v2

Switch to desktop Register Login



Film

Erotika bez senzualnosti: što nam otkriva prvi hrvatski erotski film 7seX7

7sex71

Na premijeru filma 7seX7 mlade akademske redateljice Irene Škorić otišla sam s mješavinom strepnje i nekog osjećaja dragosti. Strepnju je ponajviše izazvala činjenica da već dulje vrijeme nisam pogledala film snimljen na području Hrvatske koji bi u mojim očima zadovoljio barem neke temeljne kinematografske kriterije, a kamoli izazvao ushit, dok je osjećaj dragosti proizašao iz činjenice da će se konačno na velikom platnu pred mojim očima odvrtjeti jedan domaći uradak koji neće biti opterećen ratom, drugom Titom i mladim, urbanim intelektualcem razočaranim u svijet oko sebe. Uz to, u meni se javila neka vrsta ženske solidarnosti prema autorici koja se prva u Hrvatskoj usudila napraviti erotski film, i to bez inače uobičajene financijske potpore Ministarstva kulture. Zbog toga sam filmu ipak odlučila držati palčeve. 
 

Na žalost, pokazalo se da ih nisam držala dovoljno čvrsto.

 

7seX7 je omnibus koji se, baš kako naslov aludira, sastoji od sedam kratkih priča, od kojih je svaka nabijena erotskom tematikom. Mada na trenutke duhovit, scenarij djeluje suviše isklešizirano i, usprkos evidentnoj namjeri postizanja dojma životnosti, situacije koje se u filmu prikazuju u konačnici djeluju suviše izvještačeno. Na primjer, u uvodnoj priči vidimo djevojku i mladića na krovu zgrade. On pokušava namjestiti antenu kako bi mogao snimiti erotski film Emmanuelle koji se upravo prikazuje na VHS - i izričito insistira upravo na tom formatu - dok ga djevojka pokušava zavesti. U namjeri postizanja životnosti scene redateljica poseže za psovkom kao već standardnim, izlizanim elementom domaćeg filma. Međutim, problem je u tome što ona tu nije samo usputno, ovlaš, kao rijetka poštapalica ili riječ koja se jednostavno slučajno omaknula, kako to u stvarnom životu najčešće biva, već se dotična scena pretvara u pravu rimsku gozbu besmislenih vulgarizama koji tu više nisu u cilju nadogradnje scenarija već sami sebi postaju svrha - i konačno djeluju krajnje plošno i neprirodno. Sve u svemu, dok promatrate njihov razgovor ne možete zamisliti da bi se takvo nešto u stvarnosti moglo dogoditi, barem ne kao dio seksualne predigre. 

Zapravo, ukoliko malo bolje promotrite svih sedam priča, a imate iole nekog seksualnog iskustva, brzo ćete doći do zaključka kako one imaju slabu potporu u realnosti. Uz iskreno žaljenje na grubosti prema redateljici i njenom trudu koji je hvale vrijedan, naročito u jednoj sredini poput naše, gdje je filmska umjetnost svedena na pacijenta kojeg na životu još održavaju samo aparati, moramo reći kako se gledajući ovaj film stječe dojam da je on mnogo više produkt neostvarenih fantazija nego stvarnog životnog iskustva. Što da vam kažemo, ako ste ikada nekoga zaveli ili sami bili zavedeni, jednostavno znate da stvari funkcioniraju drukčije. 

7sex72

U redu, to je film. Odmak od realnosti mogli bi i oprostiti kada bi takav scenarij poduprli, recimo, snažni likovi koji svojom pojavnošću ostavljaju na nas dubok dojam. Kvragu, ni Spielbergovi dinosauri u Jurskom parku nisu bili nimalo pravi, a opet nas se T-rex itekao dojmio, zar ne? Na žalost, ovaj film nema svog T-rexa. Njegovi likovi suviše su plošni, svedeni na jeftinu stripovsku dvodimenzionalnost i dok ih promatramo zapravo nas za njih uopće nije briga. Hej, što drugo možete reći  za uradak u kojem najsnažniji dojam ostavljaju sise Petre Težak na samom početku? Priče u kojima sudjeluju svedene su na razinu dosjetke, tek malo iznad razine vica o Muji i Fati i trivijalnog scenarija za pornografski film u kojem zgodan vodoinstalater dolazi popraviti sifon ili u kojem domaćica srednjih godina zavodi dostavljača pizze. To se posebno vidi u posljednjoj priči u kojoj gljivar, inače Hrvat po nacionalnosti, zavede djevojku svog sunarodnjaka, Srpkinju, beskrajno glupom pričom o krpelju u šumi koji se zavlači znate već gdje. 

Seks između Srpkinje i Hrvata trebao bi biti kontroverzan? Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća možda bi još i bio, danas se na takvo nešto više nitko ne obazire. Uostalom, dovoljno smo se nagledali multi-kulti seksa u 'regionu' u posljednoj inačici hrvatskog Big Brothera, a i svjedočimo čitavom nizu hrvatskih zvijezda i zvjedica poput Severine, Nikoline Pišek i Lane Jurčević koje su svoje partnere među plahtama pronašle s druge strane Drine. Jednako tako, kontroverzan nije ni homoseksualni poljubac do kojeg dolazi u jednoj od priča. Hej, ovo je gay friendly svijet i sve smo to već vidjeli. Da stvar bude bolja, sama ta priča mnogo bi bolje funkcionirala da tog poljupca nije bilo. Do tog trenutka ona u sebi nosi elemente duhovitosti i na nespretan, ali opet simpatičan način kritizira klišeizirani pogled na homoseksualni svijet. U trenutku kada dolazi do poljupca u usta dvojice muškaraca, film prelazi na razinu bespotrebnog pretjerivanja, a ono malo suptilnosti koja je u njemu bila sadržana jednostavno nestaje. 

7sex73

Slobodno možemo reći da je manjak suptilnosti jedan od glavnih nedostaka uratka Irene Škorić. Erotika je žanr koji u nama treba izazvati seksualno uzbuđenje bez prikazivanja spolnih organa, na način da se polako obavija oko nas i stvara atmosferu užitka, koristeći nagovještaj i napeto isčekivanje kao sredstva golicanja naše mašte koja će s vremenom eksplodirati u ultimativni ushit. Napetost proizašla iz isčekivanja ovdje izostaje jer vam je u svakoj priči već od njene prve minute kristalno jasno kuda ona vodi. Na taj način film koji bi u svojoj suštini trebao biti izrazito erotiziran zapravo postaje potpuno lišen erotske senzualnosti i svodi se na ne mnogo više od ne premaštovitog gega. Mašta ovdje jednostavno nema prostora slobodno se razmahati i zato je konačan dojam mlak, usprkos trudu koji je u ovaj uradak uložen. 

Štoviše, da se vidjeti da je u 7seX7 uložen popriličan trud - no upravo tu leži glavni problem. Irena Škorić počinila je kardinalnu pogrešku i ono što bi inače trebalo biti samo sredstvo koje proizlazi iz jedne intrinzične potrebe za stvaralaštvom određene vrste postalo je cilj per se. U namjeri prikazivanja što kontroverznijih međuljudskih odnosa kao konačan rezultat dobila je sedam nategnutih, isforsiranih priča koje jednostavno ne drže vodu. Kao redateljica željela je postići efekt 'umjetničkog' i dokumentarističkog korištenjem crno-bijelih kadrova, lelujave, pomalo 'pijane' kamere i snimanjem čitavih scena u jednom kadru, bez montaže. Ono što je dobila ispalo je, na žalost, isprazno. Ukoliko želi pronaći svoje mjesto kao zvijezda na europskom filmskom nebu, Irena Škorić mora hitno naučiti iznimno važnu lekciju: ne možete na silu postati umjetnik. Umjetnost je ono što se nalazi u vama, što izvire iz vašeg bića i pretočuje se, kroz vaš kreativni rad, u konačan uradak kojeg ste ponudili svijetu, a nikad nije ultimativni cilj kojeg želite postići. 

Ukratko rečeno, da se redateljica manje trudila ispasti kontroverzna i svom uratku dati notu nečeg 'umjetničkog', film bi u konačnici bio mnogo bolji nego što jest i tada bi ga vjerojatno mogli pozdraviti kao hvale vrijedan uradak koji je ponudio nešto novo u inače mračnom i učmalom svijetu hrvatske kinematografije. Ovako, učinak koji na nas ostavlja je otprilike jednak onome kojeg imate tijekom lošeg seksa kada se partner beskrajno trudi ali jednostavno sve što učini biva pogrešno. Jedva čekate da  završi kao bi se mogli u miru okrenuti na drugu stranu i  zaspati. Ili jednostavno otići, zalupiti vratima i zaboraviti da ste se ikada sreli. 

Ocjena: 4.0 od 10. 

{jathumbnail off} 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version