Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Zabava

Ove je stvari bolje izbjeći na godišnjem

bikinicura

 

Jeste li već na godišnjem? Ja još nisam i nemam uopće osjećaj da ću tako skoro. Ubilježeni datum je blizu ali čini mi se kao da jest. Bit će da je tako radi ovog krajnje prevrtljivog vremena. Jučer mi je pao mrak na oči – doslovno! – kad se ona Melisa (usput, voljela bih vidjeti tu skupinu mudraca koja smišlja imena oluja) obrušila na Zagreb. Svako malo lije, ko suze napaćene junakinje meksičke sapunice. Na moru isto. Vele mi frendovi koji su dole da se za sad nisu baš nauživali mora i plaže. Pa se ti ufuraj u ugođaj pred godišnji... U svakom slučaju, kad odem, neke stvari bi mi bilo drago izbjeći.


Stijene i oštro kamenje
Kužim da je nekima super kupati se na stijenama ali ja to baš mrzim. Uopće mi nije simpatična ideja izigravanja divokoze pentranjem po stijenama kako bih na nekakvo proširenje na njima postavila svoj ručnik. Još manje mi se sviđa ideja ponovnog izigravanja divokoze u pokušaju ulaska u more koji će gotovo obvezno rezultirati nekakvom porezotinom na mojoj nozi, kao ni ideja naglog ulaska u duboko more koje mi je uvijek – naglašavam, uvijek – prehladno. U more volim ulaziti polako, penzionerski. I da mi, po mogućnosti, stopala ostanu čitava. Zato vapim za većim brojem pješčanih plaža na Jadranu. Zaboli me što nisu autentične, neka naspu pijesak ko u Grčkoj. I zaboli me za to što se pijesak uvlači u kupaći, oprat ću ga ionako. Samo želim došetati do mora ko čovjek, a ne da se svaki put osjećam ko da idem na isposničko hodočašće.


Prenapučene plaže
Bez brige, ne spadam u one mrgode koji škrguću zubima čim im se u selu pojavi turist i koji bi najradije da im isti ostavi lovu tamo negdje na Pasjaku ili Bregani. A ne privlači me previše ni nekakav robinzonski tip turizma gdje ću sama ležati pod palmom s kokosovim orasima na nekakvom pustom otoku, a jedini doticaj s civilizacijom činit će mi švicarski nožić zataknut za bikini. Samo želim znati da ću, ako dođem na plažu, imati dovoljno mjesta za postaviti ručnik i da neću morati doći tamo u pet ujutro da bih uspjela u svojoj namjeri. O, da, znam ekipu koja to radi. Neki čak ostave ručnike i preko noći, pričvrstivši ih kamenjem, kako bi kad dođu k sebi nakon noćnog lumpanja (tamo negdje u dva popodne) imali slobodno mjesto na plaži. Ja želim doći na plažu između 9 i 10 ujutro i skužiti da mogu bez problema naći zgodno mjesto za svoj ručnik. Nema veze što ću na njemu provesti otprilike 15 sekundi prije no što uletim u more te potom još 15 sekundi nakon izlaska iz njega, a onda se zaputiti u obližnji kafić. Princip je princip.


Kafić koji nema sve što mu je navedeno na meniju
Ovo je zapravo problem koji me prati tijekom cijele godine i predstavlja jedan od tipičnih hrvatskih sindroma. Sjednete u birc, pogledate meni s cugama, oduševite se, recimo, s time što imaju Orval pivo, razgaljeno ga naručite, a onda vas konobar pogleda blijedo, podrugljivo-sažalnim pogledom i kaže vam: 'Nemamo to. Imamo samo obični Pan, zlatni Pan i Tuborg'. Ako ste baš tog dana posebno mazohistički nastrojeni možete na to naivno upitati: 'A imate li ga i inače?' – na što će konobar obvezno prasnuti u smijeh ili vas pogledati kao da ste mu upravo predložili seks s njim, njegovom bakom i ovcom. Pitati kojeg vraga onda drže na meniju ono što uopće nemaju i zašto na takav način lažu gostima je već onaj stupanj mazohizma kojeg nitko još nije dosegnuo. Uglavnom, najviše mrzim kad mi se takvo što dogodi na godišnjem. Jer baš onda želim uživati u nekim malo egzotičnijim – ne skupim, ali drugačijim – cugama. Jer mi je godišnji nekako drugačije doba, ako me kužite...


Radoznalu babu iz betonskog apartmana
Više puta sam sebi rekla kako neću ljetovati u betonskom apartmanu na Jadranu, a već mi se više puta dogodilo upravo to. Lova, obveze, planovi sklepani u posljednji trenutak... i evo mene u betonjari na hrvatskoj obali. Što bih još sasvim lijepo i podnijela jer ja ionako tamo samo spavam, perem zube i tuširam se. Pa me zapravo baš briga što ima socrealistički namještaj u stilu Jugoslavije 1970-ih i što jutarnju kavu moram piti na terasici veličini guzice Kim Kardashian, na plastičnom stolcu. Problem je u tome što s takvim apartmanom, gotovo u pravilu, u paketu dolazi radoznala baba koja zabada nos u sve što radite. Recimo, sjedite na toj terasici i razgovarate s partnerom. Ona je u tom trenutku baš 'slučajno' točno ispod i čupa korijenje koje je raslo u vrtu prošlih šest mjeseci. Želite malo mira i intimnosti? Evo nje, baš kuca na vrata, treba izbaciti smeće. Dok u pareu i kupaćem kostimu, s ručnikom preko ruke, prolazite pored nje na putu prema plaži gleda vas prezrivo i u pozadini čujete onaj poznati 'c-c-c' zvuk negodovanja. Ali dobro, nemojte se previše buniti, ona je bila prva među dvadeset prethodnih baba koja vam je pristala dati smještaj na razdoblje kraće od tjedan dana...


Nastup pijane zvijezde hrvatske zabavne glazbe
Nekad je stvari najbolje objasniti primjer. Ljeto 2012., Trpanj, Pelješac, moja snažnija polovica i ja. Naša prva noć na poluotoku, adaptiramo se, upijamo atmosferu, želimo se opustiti i zabaviti. Opa, večeras je fešta, izvrsno, ostanimo! Ovaj… Jasmin Stavros? Ajde, bokte, ljeto je, opusti se, daj čovjeku šansu. Dotični je trebao početi s nastupom na rivi nešto iza 8 navečer, pojavio se je – u vidno alkoholiziranom stanju, a bome i na nekim drugim supstancama – nešto prije 11, u trenutku kad smo snažna polovica i ja već potpuno odustali od ideje koncerta i sada se veselili mirnoj večerici u obližnjem restoranu uživajući u prženim ribicama. A onda je odjednom zvuk pijanog revanja, popraćen poluartikulirajućim urlikom: 'Ajmoooo rukeeeeee' narušio romantičnu idilu. Kroz prolaz između zgrada, koji nam je otvarao pogled od terase našeg restorana ka rivi, ugledali smo publiku od nekih pedesetak entuzijasta koja je uredno podignula ruke i – stavila ih na uši. 'Umjetnik' je još neko vrijeme nastavio frfljati i revati proizvodeći zvukove koji su bili očiti pokušaji pjevanja ali neuspješni, a mi smo se polako odšetali do svog limenog ljubimca i otišli njime do apartmana kojih desetak kilometara dalje. Osim Stavrosa klasičan, školski primjer pijane zvijezde hrvatske zabavne glazbe bio bi Mladen Grdović. Nastup njih dvojice u duetu vjerojatno bi završio masovnim intervencijama hitne pomoći koja bi morala intervenirati zbog brojnih slučajeva trovanja publike njihovim alkoholnim parama. Hvala lijepa, dajte mi radije DJ-eve na Zrću. Barem ne revu.


Fotke stopala na plaži na Facebooku
Muškarci ovo nikad ne rade ali zato je danas sve više žena koje su podlegle tom blesavom trendu. Sjednu negdje na plažu, zavaljene u ležaljku ili na ručnik, uzmu fotić u ruke i onda slikaju vlastito stopalo – koje je obično nalakirano klišeizirano crvenim lakom – i uz to napišu nešto poput 'Uživancijaaaaa'. Meni je stvarno već puna kapa tih stopala. OK, kužim, ne želi se svatko slikati u kupaćem i onda to staviti na Face – ne želim ni ja. Ali brate mili, daj se slikaj u pareu, u nekakvoj haljinici, u majici i hlačicama, u rimskoj togi, u nečemu… Ili se nemoj slikati uopće. Slikaj more, plažu, kafić, ekipu koja cuga i pleše, zalazak sunca, mačku… Sigurna sam da postoji puno bolji motiv za fotkanje od nečijeg stopala zumiranog iz čudne perspektive. Ako baš znate da se netko pali na stopala, pošaljite mu fotku u inbox. Meni na zid zalijepite fotku mačke.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version