Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Reality check

Je li rat bio građanski?

jack

Tko je smjestio građanski rat Zoki Rogeru?

19.03.2013, Špičkovina Vukovina

 

U ime udruge postolara Špičkovine i Vukovine moram se osvrnuti na izjave paradoksalnog premijera države koja mu se dogodila slučajno. I šiparicama se svašta slučajno desi, neželjena trudnoća recimo, pa se tako i velegrađaninu porijeklom iz kozmopolitskog Sinja (a ne iz neke Špičkovine) ni krivom ni dužnom, dok je dokono šetao Londonom, slučajno desila neželjena država za koju sad mora preuzeti odgovornost, a nije to planirao. A kako on uopće nije bio u Hrvatskoj kad se to događalo, pa otkud bi onda znao je li rat bio građanski ili kakav? 

 

Ali zna on da u je politici napad najbolja obrana, nije on kao Mamić da se ide kome ispričat nakon što kaže nešto glupo, jer gdje bi stigao kad bi se ispričavao svaki put kad kaže nešto pogrešno ili glupo, ne bi stigao bicikl vozit po parkiću a kamoli državu strateški i mudro vodit. Zato je, kao pravi drug i demokrata, rekao da se postolari iz Špičkovine-Vukovine nemaju što petljati u to je li Finska imala građanski rat, jer oni su postolari i ne mogu to znat, iako treba pola minute da se to izgugla. Al što postolari imaju guglat. Što oni znaju gdje on drži gugl i što to njih briga. On je premijer i to je njegov posao i struka da odredi što je bio građanski rat a što ne, a to uostalom nije ni važno, jer on zapravo uopće nije rekao da je rat u Hrvatskoj bio građanski. Nego je rekao, osvrčući se na izjavu Ruže Tomašić, da "Hrvatska nije Danska i Finska u kojoj se znaju čuti slične izjave. Finska nije imala građanski rat i situaciju usporedivu s Hrvatskom" (doslovce). Što, po njemu, ne znači da je rekao da je Hrvatska imala građanski rat (?!) nego su ga novinari krivo shvatili. On nije mislio što je rekao. Jer on inače ne misli ono što govori, odnosno ne misli nego samo govori. Pa ga  zato novinari trebaju pitat što je mislio i je li uopće mislio prije nego nešto napišu, a ne prenosit ono što je rekao jer to je desničarsko podmetanje i izvlačenje iz konteksta njegovih neizgovorenih i nepostojećih misli. Usput je braniteljima koji su ga pitali tvrdi li on to da je u Hrvatskoj bio građanski rat rekao da su crnkošuljaši, prozvao ih da harangiraju s desnih pozicija, a sebe usporedio s Churchillom. Možda se idući put usporedi s Napoleonom. Usput se požalio da je dalekovidnica prigodno, politički korektno rekla da su Janjevci napali Srbe kod Kistanja. Jer to nisu Janjevci nego maloljetna djeca. Nejasno je što je tu politički korektno. Ali je svakako korektno to što nije rečeno da je među njima navodno bio sin predsjednika Kistanjskog SDP-a. 

 

"Ne ja nisam rekla da je Hrvatska za Hrvate. Ja sam rekla da oni koji se ne osjećaju građanima Republike Hrvatske, koji ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu, znači da su gosti. I ako ju toliko pljuju onda je možda bolje da ju napuste", izjavila je Tomašić povodom napada (valjda crvenokošuljaša) na nju. Kad se političar dovede u položaj da mora objašnjavati što je zapravo htio reći, kao u slučaju Tomašić ili Milanovića, to za njega nije dobro. Da, novinari vole izvrtati, kratiti, i mijenjati smisao rečenog, podmetati. Naročito neki. Protiv takve prakse su ustali kolumnisti i urednici Jutarnjeg lista, naravno u slučaju Milanović, ne u slučaju Tomašić. Jer je premijer rekao da se novinari nemaju što baviti time što on govori, on je samo premijer, posve nebitna osoba, nego neka se bave onim što govori Mamić i Tomašićka.

 

Jutarnjem je grozno da se Zokiju smješta da je rekao nešto što nije rekao, da je u Hrvatskoj bio građanski rat. Jer on je zapravo rekao da u Finskoj, za razliku od Hrvatske, nije bio građanski rat, a ne da je u Hrvatskoj bio. A dokaz je to što je to potvrdila Jelena Lovrić u Jutarnjem, a i Butković tvrdi da je to baš tako. Jutarnji nikad nikom ne podmeće, kamoli da bi to radio sustavno. Naročito ne Crkvi, HDZ-u, Karamarku, veteranima rata, Hercegovcima. Nedavno sam se osvrnuo na njihovo nepodmetanje varaždinskoj nadbiskupiji. Pisali smo i kako ne podmeću lokalnoj župi u slučaju Gligora. Jučer smo prenijeli kako ne podmeću IDS-u.  Nisu mu podmetali ni židovki Reisman negiranje holokausta. A pred koji dan isto nisu podmetnuli južnoafričkom kardinalu, tvrdeći da je ovaj branio pedofiliju rekavši da je ona bolest a ne kriminalno djelo, prevevši "criminal condition" kao krivično djelo i izmijenivši smisao rečenog (pedofilija jest bolest, po svim svjetskim udugama psihijatara i WHO-u: diranje djece je međutim kriminalni čin. Sama činjenica da ona nekog privlače, jasno, nije zločin nego poremećaj i to je ono što je stvarno jasno i nedvosmisleno rečeno). Inače nisu podmetali Karamarku kad je upozorio na to da policija nadzire pozive građana bez propsnog naloga. Tada je demokratskom i liberalnom Jutarnjem ta fašistička metoda bla OK jer se "ionako prisluškuje mafiju", što je zanimljivo shvaćanje pravne države i demokratske procedure: o tome tko je mafijaš ne odlučuje sud nego politbiro CK KP EPH, na čelu s Jelenom Lovrić iz nekadašnjeg CK KPH.

 

Međutim danas je u Saboru naš intelektualac iz kozmopolitskog Sinja, koji nije nimalo nalik Špičkovini i Vukovini, zapravo ponovio da on službeno ne smatra da je rat bio građanski jer nije zgodno da jedan premijer jedne suverene države to kaže, ali neslužbeno baš to smatra. Dakle, da objasnino onima, ne tako malobrojnima, koji i dalje misle da je rat bio građanski.

 

Kao prvo, ratovi se ne razlikuju prvenstveno prema tome tko ih vodi, nego prema karakteru, odnosmo prema onom zbog čega se vode. Građanski ratovi, poznati još i kao revolucije, se u pravilu vode da bi se preuzela vlast u zemlji i promijenio njen društveni ili politički poredak. To u Hrvatskoj nije bio slučaj. Hrvatska se nije borila za preuzimanje vlasti u Beogradu, što bi sukob definiralo kao građanski, već za demokraciju vlastitu nezavisnost i slobodu i protiv ekspanzionističkih namjera Beograda koji je namjeravao svoje granice proširiti do linije Karlobag - Karlovac - Virovitica te taj teritorij genocidom očistiti od spram Velike Srbije neprijateljski raspoloženog stanovništva. Srbija se borila protiv tih općeprihvaćenih ljudskih vrijednosti, za imperijalne ciljeve i tuđi teritorij, a ne za vlast u Zagrebu. Dakle, rat već po tome nije imao niti natruha građanskog. 

 

Kao drugo, niti po tome tko je sudjelovao u ratu taj rat nije bio građanski, jer je jedan od kriterija da bi jedan rat bio građanski da ga vode državljani iste države. Hrvatska nije ratovala protiv "svojih" građana jer Srbi iz tzv. SAO krajine nisu nikad bili građani republike Hrvatske, dapače su kategorički odbijali svaku pomisao o životu u istoj državi s Hrvatima. U trenutku izbijanja rata, Hrvati su bili građani Hrvatske, imali su hrvatsko državljanstvo i putovnice, dok su neprijatelji bili uglavnom državljani SFRJ i kasnije SRJ, te RSK i RS  - Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Te su države bile tipičan primjer marionetskih državica, a stvaranje marionetskih država kojima se upravlja iz matične države je tipično obilježje agresije na tuđi teritorij koja se onda prikriva tezama o "građanskom ratu" i "volji lokalnog stanovništva", te je sredstvo kojem često pribjegavaju fašističke diktature poput one Miloševićeve. 

 

Toliko o građanskim ratovima, samo za povjesničare profesionalnce iz kozmopolitskog Sinja od udruge postolara Špičkovine i Vukovine. 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version