Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Trump u tri dana održao više predizbornih obećanja nego svi hrvatski političari od 2000. na ovamo

trump

 

Plenkovićeva vlada je napunila sto dana, i učinak je jedno veliko ništa. Istovremeno, Trumpov novi ministar obrane je prvog dana na radnom mjestu izveo 31 zračni napad na ISIL, a sam Trump već u prvom tjednu vladavine donio velik broj uredbi sa zakonskom snagom koje je obećao biračima.

 

Demontaža globalizma i političke korektnosti

Šok je uslijedio već prvog radnog dana: Trump je naredio svim veleposlanicima koje je imenovao Obama da smjesta napuste veleposlanstva, do podneva. Odmah potom je, na zgražanje hrvatskih medija i većeg dijela neupućene javnosti, ukinuo Obamacare. Stvar o kojoj Hrvati nemaju pojma: čak 76% Amerikanaca je u anketi CNN-a prije 4 dana podržalo taj potez. Od toga 55% smatra da Obamacare treba zamijeniti drugim, kvaltietnijim zakonom koji je Trump i najavio, 21% podržava ukidanje ako i nema zamjene, a samo 22% se protivi ukidanju Obamacarea. Ukidanje tog zakona je bilo jedno od ključnih obećanja u predizbornoj kampanji. Pobogu, pitate se, zašto bi Amerikanci htjeli ukinuti zakon kojim je milijunima Amerikanaca koji prije nisu imali zdravstveno omogućeno da ga kupe?

 

Jer nije. Obamacare je “socijalno zdravstveno”, poput našeg, skupo, i ne pokriva gotovo ništa. Amerikanci koji su prešli s privatnog zdravstvenog na Obamacare su uglavnom požalili. A oni koji su ga uzeli su požalili što nisu uzeli neko drugo osiguranje, jer se državni Obamacare na kraju pokazao kao skuplji i lošiji od onog što su privatni osiguravatelji nudili – a usto, cijene su svake godine od uvođenja drastično rasle, pa je za 2017. u nekim državama najavljeno 50% povećanje cijena. Uz nemogućnost izbora obiteljskog liječnika, Obamacare je brojne ostavio bez mogućnosti da se liječe – naročito najteže oboljele, od raka. No to je tema za sebe. Uglavnom, desilo se što su Republikanci i najavljivali kod uvođenja: u konačnici se pokazalo da bi bilo jeftinije da je jednostavno država iz budžeta platila osiguranje svima koji ga – nemaju, s naglaskom na neosiguranu djecu.

 

No Obamacare je bio tek početak Trumpove “savršene oluje”. Idućeg dana je odletio i TPP, trans-pacifičko partnerstvo. Trumpov pogled na međunarodne trgovačke ugovore je jasan: oni koriste samo korporacijama, nipošto kupcima niti radnicima. Njima pada kupovna moć zbog pada realne cijene rada u njihovim matičnim zemljama, pa im to što je cijena proizvodnje 650 dolara skupog iPhonea u SAD 20 dolara veća od cijene proizvodnje u Kini ne znači previše. A danas je najavio i da će ponovo ispregovarati NAFTU, ugovor po kom američke korporacije proizvode automobile za američko tržište u Meksiku i Kanadi, gdje ne plaćaju korporativni porez, pa ih uvoze u SAD, gdje pak ne postoji PDV. Trump je shvatio ono što nitko ne želi priznati: cijela poanta tih globalističkih trgovinskih ugovora je u tome što je porezni sustav SAD posve drukčiji od ostalih zemalja. U SAD su, protivno vjerovanjima Hrvata i Europljana općenito, korporativni porezi, porez na dobit prije svega, jako visoki, puno viši nego u zemljama EU, ili Meksiku. Jer te zemlje porez naplaćuju – krajnjem kupcu, u vidu PDV-a. Tko je gubitnik? Kako vi, koji plaćate auto duplo od onoga koliko isti taj auto plaća Amerikanac (provjerite cijenu Passata u SAD!) tako i američki radnik iz “Rust belta” ili Detroita čija je tvornica zatvorena, a gradom vladaju bande i rasulo.


Zatim je povukao potez koji je strahovito razbjesnio “liberale” u SAD – ukinuo savezno financiranje “Planned parenthoodu”. Ova organizacija koja se bavi pobačajima, izvorno rasistička i stvorena u svrhu istrijebljenja crnaca i općenito “bezvrijednih ljudi”, što osnivačica Margaret Sanger, veliki pobornik eugenike, nikad nije skrivala, lani se proslavila kad je otkriveno kako na crno trguju organima abortiranih fetusa i pritom se cjenkaju kao cigo za konje, što je sve ostalo dobro dokumentirano na video-zapisima novinara koji su se predstavili kao kupci. PP koji godišnje okrene dvije milijarde dolara će, naravno, nastaviti raditi, ali za to više neće plaćati porezni obveznici. A PP nije jedini NGO koji će ostati bez saveznog novca: samo prvi u dugom nizu. Trumpova logika je i tu jednostavna: porezni obveznici neće plaćati one koji promiču agendu suprotnu američkim interesima. Ukidanje financiranja te organizacije je isto bilo među predizbornim obećanjima.

 

No Trump tu nije stao. Krenuo je svim sredstvima na ISIL – dok se Obamina administracija samo pretvarala da ratuje protiv ISIL-a dok je u stvari ratovala protiv njegovih neprijatelja, sekularnih i demokratski izabranih vlada poput one u Siriji, on je davno povezao dva i dva i shvatio da bi bez “arapskog proljeća” koje je inicirala CIA i općenito američke podrške Al Nusri i sličnim “umjerenim teroristima” stvari brzo presušile. A potom je povukao poteze koji su globaliste potpuno bacili na koljena. Izdao je naredbu kojom će se morati, u statistici o kriminalu koja se redovito po zakonu objavljuje u SAD, objavljivati i koliko su tih djela počinili ilegalni imigranti, kojih u SAD ima nevjerojatnih 20 milijuna. Ti ljudi službeno ne postoje, ne vode se nigdje, a služe uglavnom kao ropska, neprijavljena radna snaga, i time ruše cijenu rada na farmama i drugdje prije svega svojim sunarodnjacima Meksikancima koji su legalno u SAD, kao punopravni građani.

 

U srijedu, potpisao je i uredbu kojom će gradovi koji štite ilegalne imigrante, odnosno ne daju podatke o njima saveznim službama i ne dozvoljavaju legitimiranje i provjere je li netko legalno ili ne u SAD, ostati bez pristupa saveznim fondovima. To je odmah dalo rezultata – gradonačelnik Miami-Dadea se poklonio novom vladaru i odlučio da će grad ubuduće surađivati sa saveznim vlastima, a slične odluke se očekuju od još nekoliko gradova. A razlika između ilegalnih i legalnih imigranata je je otprilike kao razlika između prijatelja kojeg ste pozvali kući i provalnika, iako liberalni mediji vole jedne i druge trpati u isti koš. Politički establishment SAD i holivudske zvijezde su odmah napali, ali naravno da njih nije briga za obične ljude: oni žive iza visokih zidova, ne puštaju bilo koga u svoje kuće pa ni u kvartove, ali smatraju da drugi to moraju raditi, i da moraju svoju zemlju dijeliti s ljudima kojima nitko nije odobrio biti tamo, i plaćati poreze za javna dobra koja koriste i oni koji poreze ne plaćaju.

 

Brzina i učinkovitost

A zatim je zamrznuo i zapošljavanje u državnoj službi, bez imalo okolišanja. S izuzetkom javnog zdravstva, te vojske i saveznih službi poput FBI-ja. Jer, savezni budžet i javni dug u SAD rastu nezaustavljivo od pedesetih, i danas su na socijalističkim razinama, a standard amerikanaca se u pola stoljeća nije popravio – u stvari, manji je nego pedesetih i šezdesetih, naročito u odnosu na svijet. Sindikat se, jasno, digao na stražnje noge, ali građani to podržavaju – uostalom, i to je jedno od obećanja iz kampanje koje je ispunio odmah. Potom je uslijedilo još šokova zbog ispunjenih obećanja: ovih dana će potpisati uredbu kojom se zabranjuje prijem imigranata iz Sirije, Libije, Iraka, Irana, Somalije, Sudana i Jemena. Na listi doduše nedostaje najveći izvoznik terorista – Saudijska Arabija, američki “saveznik” koji, vjerojatno zbog veza vehabijskog režima s Izraelom, za sad ostaje nedodirljiv unatoč nedavno dokazanoj umiješanosti u terorističke napade 9/11, kad je deklasificiran dio dokumentacije FBI-ja o tim napadima, famoznih “nestalih” 39 stranica.

 

I na kraju, odobrio je i gradnju zida prema Meksiku – jedno od svojih većih predizbornih obećanja. Zid ide u izgradnju još tijekom ove godine. Zid će koštati 10 milijardi dolara, ali ilegalni imigranti godišnje SAD koštaju gubitka 130 milijardi dolara, po nekim izračunima! No zid će, kaže Trump, platiti Meksiko: ukoliko odbije, jednostavno će cariniti sve što iz Meksika dolazi u SAD. A toga je jako mnogo, jer su brojne američke tvrtke zbog nižih poreza prebacile proizvodnju u Meksiko. No usto je najavio i da će dramatično spustiti poreze, najviše srednjoj klasi, potom da će ukinuti velik dio regulacija, čak 3/4 njih, kako bi olakšao poslovanje, a sastavio je i listu od 50 velikih projekata koji odmah idu u realizaciju, i to po jednostavnim pravilima: Projekt mora biti bitan za nacionalnu ili javnu sigurnost i hitan za provedbu, mora biti “za lopatu spreman”, s bar 30% odrađenog posla oko inicijalnog projekta uključujući inženjerski dio, mora biti takav da izravno kreira nova radna mjesta, i imati potencijal da poveća proizvodnju u SAD. Tu ima svačeg, od mostova i podzemnih željeznica do naftovoda prema Aljaski, od projekta dobivanja solarne energije iz pustinje Mojave i sustava vjetroelektrana na Sierra Madre do zrakoplovne luke u Kanzasu.

 

I malo makijavelizma

Trump se ne ponaša kao političar, nego kao CEO SAD-a: radi brzo, radi učinkovito, radi kako bi radio da vodi korporaciju. Američki burzovni indeksi su odmah nakon njegovog izbora počeli rasti i danas bilježe povijesne rekorde. On dolazi iz svijeta biznisa, tamo nema vremena za okolišanje: tko je neodlučan, drugi ga preteknu. Dok konkurencija plaća prosvjednike po ulicama i napada ga po novinama, on radi svoj posao. Trump želi dignuti standard radnika. A to nije moguće propisivanjem veće minimalne plaće, jer se tako samo postiže da poslodavac otpusti dio najslabije plaćenih radnika i zamijeni ih ilegalnim Meksikancima, jer mu se više ne isplati plaćati ih. Jedini način da se to postigne, da se digne cijena bilo čega, pa i rada, je da se poveća potražnja ili smanji ponuda. U ovom slučaju ponuda rada je kakva je, pa je jedini učinkovit način dizanja radničkih plaća povećanje potražnje za radnom snagom. A to se postiže vraćanjem poslova u SAD. Više radnih mjesta znači veću potražnju za radnicima, a kako njih ima koliko ih ima na tržištu, to im diže cijenu.

 

Trump zapravo radi ono što je Kina radila zadnjih 20 godina: privlači investicije i poslove, vodi protekcionističku politiku štiteći svoje tržište, i ne obazire se ni na jedan međunarodni ugovor koji ne ide njemu na ruku. Zašto? Jer ga je izabrao američki narod, da štiti američke interese. Njemu je Amerika na prvom mjestu, ne “specijalni interesi” pojedinih grupa, niti “interesi svijeta” ili planete, iza čega se obično skrivaju interesi odnarođenih elita.

 

Ali, on isto tako radi bez greške, točno po obrascu koji je veliki Macchiavelli, otac političke znanosti, propisao za one koji žele zadržati vlast. Zadovolji najšire narodne mase, a velikaše smijeni gdje možeš i postavi sebi lojalne; ukloni sve ljude koji su bili lojalni prethodnoj ekipi, jer na njihovu lojalnost ne možeš računati; a ukloni i one koje su oni postavili, pa su prešli na tvoju stranu, jer ako nisu bili lojalni njima, neće ni tebi: izdat će te kako su i njih. Smjene su bile broje i trenutne, od vrha CIA-e do veleposlanika, a uvjeti za posao su jednostavni. Trump postavlja ljude za koje smatra da im može vjerovati, ali i takve koji će najbolje obaviti posao, upravo kao da zapošljava u svojoj privatnoj firmi. On to može, jer je sam financirao svoju kampanju, jer iza njega ne stoji nitko, nikakvi lobiji i gremiji, nikakav saudijski kapital, nikakve grupe kojima bi on sad nešto bio dužan. Republikanski establishment mu se protivio, i zato mu sad moraju jesti iz ruke u strahu za fotelje. Ne odgovara nikom osim Bogu i narodu koji je glasao za njega. I on te slobodne ruke koristi maksimalno. Ne obazire se ni na druge države, i njihove interese: on je tu da štiti američke interese, a interese drugih zemalja neka štite njihovi premijeri i predsjednici.

 

Trump radi brzo i učinkovito jer zna da nema vremena za gubljenje. Svi njegovi potezi, ma koliko ih netko proglašavao kontroverznima, za sad po istraživanjima imaju većinsku potporu u SAD. A imaju i legitimitet, jer Trump radi točno ono što je obećao. Za to je dobio mandat od američkog naroda, i nitko mu ne može sporiti legitimnost tih poteza. On ih je najavio prije izbora, ljudi su za to glasali, to je demokracija. Trump je postavio posve nove standarde u svjetskoj politici već sad! Političar koji – ispunjava dana obećanja. Svatko tko dođe nakon njega, morat će se truditi dostići taj standard. Trump je poslovni čovjek, on je navikao poštivati dogovoreno, a ovdje se radi o dogovoru s američkim biračima: ako glasate za mene, uradit ću to i to. I uradio je. No on isto tako zna da neće uvijek imati slobodne ruke, i zato sve radi sad, dok ih ima. Dok je neprijatelj u šoku i nevjerici, dok traje učinak iznenađenja nakon njegove nenadane pobjede. No neprijatelj će kad tad skupiti svoje razbijene redove, dignuti se s poda, i krenuti u protunapad. I zato Trump želi odraditi sve što može prije toga, opet po makijavelističkom konceptu: nepopularne poteze, koje ne podržavaju oni koji te inače ne podržavaju, vuci prve. One popularne koje će svi podržati ostavi za kraj. Da, Trump jako dobro zna što radi: pa i glumatanje klauna je imalo za cilj upravo to da ga potcijene. Grešku još nisu shvatili: i dalje potcjenjuju inteligenciju čovjeka koji ih je, bez establishmenta i Wall streeta iza sebe, bez Pentagona i Hollywooda iza sebe, bez tiska iza sebe, porazio bez ičije podrške.

 

A u Trumpova dostignuća u prvih tjedan dana treba dodati i da je stavio točku na hladni rat s Rusijom koji je pokrenula Hillary Clinton, te najavio da će raščistiti smeće koje je ona ostavila nakon “arapskog proljeća”, serije državnih udara u islamskim zemljama kojima su smijenjene sekularne vlade i postavljene islamističke. Da je “arapsko proljeće” organizirala CIA i nije neka tajna, stvorivši time najveću humanitarnu krizu u novijoj povijesti. No, eto, liberalima nisu problem ratovi u Libiji i Siriji koje je potaknuo Obama, već to što Trump ne želi primiti izbjeglice…


Plenkovićev je pak jedini stvarni uspjeh to što je uspio dobiti status novog “Dragog Ive” u lijevo liberalnim medijima. Hagiografije i pohvale koje mu pišu u Jutarnjem su na razini sjevernokorejske propagande. Po Cro barometru, već je sad popularniji od Ive Josipovića, ako ovako nastavi uskoro će imati potporu 115% birača. Doduše, slično su pisali i o Milanoviću dok je Karamarko vodio HDZ.

 

Razočarao je svoje birače uklanjanjem Hasanbegovića iz politike, iako to nije ono za što su birači HDZ-a glasali. Istina, nije ništa obećao, ali svejedno se radi o svojevrsnoj prevari birača. Postupio je suprotno od onog što radi Trump, koji gleda zadovoljiti svoje birače, ne one Hillary Clinton i sebi nenaklonjenog tiska.

 

Bio je u Bosni, popio šamarčinu, podvio rep i pokupio se. Bio u Ukrajini, rekao glupost, dobio šamarčinu, i pokupio se. Najavio kupnju INA-e, da bi tri dana kasnije shvatio da je, za razliku od Trumpa koji pazi da ne obećava ono što ne može ispuniti, obećao nešto što nije realno, i da država nema para za otkup INA-e, na stranu što bi takva kupovina inače bila besmislena. Naime, niti je INA strateška tvrtka – koje je to uopće naša strategija, zasniva se na izvozu nafte? – niti je od nacionalnog interesa, a najmanje od svega ima potrebe da država njome upravlja, naprotiv. Vidjeli smo kako je upravljala prije MOL-a, kad je uza sva naftna polja u Sibiru i Siriji, Plinacro i Janaf, koji su izdvojeni prije prodaje, radila stotine milijuna dolara gubitka, a u rafinerije nije ulagano od pedesetih. Uostalom, niti MOL nije u vlasništvu mađarske države, niti ona upravlja njime (imaju 25% dionica, ostatak MOL-a je uglavnom u stranom vlasništvu, banaka i fondova, a Hrvatska 42% dionica INA-e). Gubitak arbitraže je zapravo veliki poraz njegove politike već u startu, jer je na vlast došao protiveći se dogovoru s Mađarima, tvrdeći kako je to veleizdaja. Najavio je žalbu na odluku, ali je vlada nije još uspjela napisati, a kad će, ne zna se. Rok za žalbu je u međuvremenu, kako se čini, prošao.

 

Popio je šampanjac s Vučićem i Sorosem u Davosu, okupljalištu globalističkih elita koje se protive Trumpu i Putinu, i čiji brod tone. Poklonio se žrtvama holokausta, i spetljao se oko ploče u Jasenovcu, rekavši, kao tipičan birokrat, da će osnovati komisiju. Što je ljepši način da se kaže da se ne zna, ili ne želi riješiti problem. Plenković se, kako se i očekivalo, pokazao kao tipičan briselski aparačik, praktički namjesnik u Hrvatskoj, bez boje, okusa, i mirisa, koji dosljedno slijedi ono što mu narede u centrima moći izvan Hrvatske.

 

Za sto dana zapravo nije uradio ništa, osim što je postigao da mu Butković i Korbler pišu panegirike. Vratio nas je u vrijeme Zorana Milanovića, nevjerojatno neučinkovitog premijera, samo što nije bezobrazan i bahat poput njega. S tim da Milanović bar nije djelovao kao govorni automat. Najavio je, međutim, borbu protiv “populizma”, a znamo da je suprotno od populizma – elitizam. A to nije ono što je obećao.

 

Zadnji koji je u ovoj zemlji ispunio predizborna obećanja bio je Franjo Tuđman, a i to smo uprskali.

 

Izvor: dnevno.hr 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version