Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Holivudska Crkva političke korektnosti

meryl

 

Meryl Streep je velika glumica. Rasplakala me je u Sofijinom izboru, a razbijesnila u Krameru protiv Kramera. U Mostovima Okruga Madison pokazala je da romantična priča na filmskom plantu ne mora biti ljigava da bi bila dirljiva, u Vragu koji nosi Pradu oduševila me je britkošću i otrovnim smislom za humor, a u Čeličnoj dami ovjekovječila je moju omiljenu političarku, Margaret Thatcher. Volim je kao umjetnicu ne samo zbog njenog neprikosnovenog glumačkog talenta već i zato jer svojim prirodnim izgledom prkosi holivudskom standardu anoreksične barbike s plastičnim sisama i gumenim licem. Sviđa mi se i zato jer u moru holivudskih instant brakova i površnih vezica njena bračna zajednica traje već punih 39 godina. Sve u svemu, volim Meryl Streep kao glumicu.

 

Dobar dojam kojeg sam imala o njoj ukaljala je svojim klišeiziranim i prilično patetičnim politički angažiranim govorom kojeg je održala na posljednjoj dodjeli Zlatnog globusa, a koji se u posljednja 24 sata širi društvenim mrežama skoro pa jednakom brzinom kao svojedobno Severinin pornić. Sevkine eskapade na jahti su, doduše, još imale i nekog smisla jer je barem tamo pokazala ono za što je, za razliku od pjevanja, stvarno talentirana ali Merylin govor ga baš i nema. Prvo zato jer se temelji na potpuno lažnoj, iskrivljenoj premisi o nekakvoj mržnji Donalda Trumpa prema strancima i 'drugačijima'. Kada bi čovjek slijepo i bespogovorno slušao što samoprozvani liberali poput Meryl Streep govore o Donaldu Trumpu, tada bi vrlo brzo mogao zaključiti da stranci doista više neće biti dobrodošli u njegovoj zemlji. 'Planirali ste put u SAD? Pronaći posao? Zaboravite, zločesti Trump vas mrzi i ne želi vas blizu!'

 

Istina je ipak nešto drugačija. Ono što Trump želi jest kvalitetnija i racionalnija kontrola državnih granica. On ne želi da mu u zemlju ulaze razni teroristi, narkodileri i kriminalci raznih profila, kao ni nekvalificirani paraziti koji će živjeti na socijalnoj sisi istovremeno trateći svoje i tuđe vrijeme pričama o 'društvenoj nepravdi'. U tome nema ničeg rasističkog, šovinističkog ili neljudskog već samo zdravorazumskog. Probajmo zamisliti kako bi Meryl ili neka druga holivudska zvijezda čije srčeko krvari zbog navodne zle kobi koja čeka strance u Americi reagirale kada bi nepoznata osoba preskočila ogradu njihovog multimilijunskog imanja te potom, recimo, na prepad ušla u njihovu jednako tako skupu kuću prethodno razbivši prozor? Bili bi s pravom zgroženi zbog kršenja vlastite privatnosti te, što još važnije, osobne sigurnosti. U civiliziranom svijetu se, naime, očekuje da ćete se prije no što nekome dođete u posjet najaviti, a potom da ćete ući nakon što ste pozvonili na vrata. Nadalje, pušta li itko od nas u svoj dom bilo koga, bez ikakvih kriterija, ili dobrodošlima ipak smatramo samo one koji odgovaraju nekim našim osobnim standardima? Čemu onda dvostruka mjerila kad su u pitanju oni koji žele prijeći državnu granicu?

 

Drugi problem s govorom Meryl Streep proizlazi iz puke činjenice da je ona glumica, a ne političarka. Znači li to da ona kao glumica nema pravo izreći svoje mišljenje o izabranom predsjedničkom kandidatu, odnosno o određenim političkim pitanima? Generalno gledano, u demokraciji svatko ima pravo izreći svoje mišljenje o bilo kome ili bilo čemu, pa tako i glumci. Međutim, treba uzeti u obzir to da je Meryl Streep javna osoba i da je svaki njen javni istup pod povećalom. Nije, dakle, isto kada jedna glumica svoje mišljenje o Donaldu Trumpu i njegovoj (najavljenoj) politici da u privatnom krugu, među članovima obitelji i prijateljima, i na javnom, medijski popraćenom skupu. Javne osobe trebale bi uvijek imati na umu da svojim govorom i ponašanjem utječu na percepciju javnosti i na njene postupke. Ako se Meryl Streep u javnosti pojavi u haljini s V izrezom, barem dio žena koje su to vidjele poželjet će kupiti istu takvu haljinu jer je nosi njihova omiljena glumica, a njeno pozitivno izjašnjavanje o nekoj kazališnoj predstavi potaknut će ljude da je otiđu pogledati. Zašto bi onda bilo drugačije kada se izjašnjava o politici? Da, Meryl Streep ima pravo izreći svoje mišljenje, ali trebala bi voditi računa o tome da ono u očima barem određenog postotka ljudi ima neku težinu.

 

Bi li mišljenje jedne glumice o politici trebalo imati težinu? Kratko i jasno - ne bi. I to ne zato jer je biti glumica samo po sebi sramota. Ja, na primjer, jako volim kuhati i često to radim, za obitelj i za prijatelje. Oni koji su kušali moja jela kažu da to radim doista dobro. Ali, unatoč svom entuzijazmu za štednjakom, nikad se ne bih usudila govoriti o kulinarstvu na nekom javnom, medijski popraćenom skupu. Ne zato jer o tome nemam ama baš nikakvo mišljenje - o, itekako imam - već zato jer smatram da ipak nisam kompetentna za tu temu. Ono o čemu ću govoriti o javnosti su pitanja koja se dotiču moje osobne struke. Prema tome, ako Meryl Streep ima potrebu (ili obvezu) govoriti na dodjeli filmske nagrade, tada na njoj treba govoriti o filmu, a ne o receptu za pitu od trešanja, otapanju polarnih kapa, parenju perzijskih mačaka ili o politici. Teza 'svatko ima pravo na svoje mišljenje o svemu' danas se suviše olako shvaća. Da, ima, ali jednako tako bi svatko trebao imati moralnu obvezu znati kada je bolje o nečemu govoriti, a kada je primjerenije šutjeti. Meryl Streep to očito nije shvatila.

 

Za razliku od nje, to razumiju njeni kolege Mark Wahlberg i Denzel Washington. Promovirajući svoj film Patriot's Day čija tema vrlo snažno dotiče politiku - govori o događajima vezanima uz masakr na bostonskom maratonu 2013. - Wahlberg je izjavio kako ne voli govoriti o politici. 'Mnoge zvijezde to rade, ali ne bi trebale. Znate, ionako ćete na kraju shvatiti da to ljudima nije bitno. Možda će kupiti vaš CD ili pogledati vaš film, ali ne stavljate im vi hranu na stol. I ne plaćate im račune. Većina ljudi u Hollywoodu živi u nekoj vrsti balona. Izgubili su doticaj s običnim čovjekom, s onim koji mora zarađivati za svoju obitelj. Ja sam, s druge strane, itekako svjestan stvarnog svijeta. Dolazim iz stvarnog svijeta i egzistiram u stvarnom svijetu. I mada se mogu muvati po Hollywoodu i mada volim prilike koje mi on pruža, također razumijem kako je to ne imati sve to', kazao je glumac.

 

Oscarom nagrađeni Denzel Washington ima slično mišljenje. U nedavnom razgovoru za Hollywood Reporter osvrnuo se na svoje zanimanje. 'Radio sam kao smetlar. Moraš to odraditi u osam sati, ali realno odradiš u tri. Tako da možeš otići kući čim završiš. Radio sam i u pošti. Tamo, pak, moraš sve obaviti u tri sata, a treba ti osam. Više mi se svidjelo biti smetlarom. I ne, nisu to bili loši poslovi. Znate, ljudi kažu 'oh, tako je teško snimiti film.' A ja im na to kažem, 'čujte, a da pošaljete svog sina u Irak pa da vidite što je teško? Ovo je samo film. Dajte, opustite se. Ne prihvaćam te gluposti o nekoj uzvišenosti.' To je film, dajte se saberite. Sinu su ti pucali u lice? To je teško. Snimati filmove je luksuz. To je dar. Istina, nije svatko talentiran za to, ali nemojmo izvrtati stvari. To je samo film, nije to nešto posebno.'

 

O politici se javno odbija izjasniti i pjevačka zvijezda Taylor Swift. Unatoč vrlo snažnim pritiscima, Swift je tijekom kampanje Trump - Clinton odbila dati čak i naznaku kome će dati svoj glas, mada je jasno rekla kako će glasati i čak je na društvenim mrežama objavila fotografiju na kojoj se vidi kako čeka u redu ispred svog glasačkog mjesta. Umjesto da pozdrave njen potez i pohvale je jer svojom pojavom na glasačkom mjestu ljudima poručuje kako moraju preuzeti odgovornost te po svojoj savjesti glasati za osobu koju smatraju boljim izborom za političku budućnost svoje zemlje, samoproglašeni liberali su se na vrlo žestok način okomili na Swift. 'Ako ne želi reći za koga je glasala, to znači da je sigurno glasala za Trumpa!' naprasno su zaključili. Naravno, sama pomisao da bi se netko 'usudio' glasati za Donalda Trumpa je u njihovim očima skandalozna i te osobe čini manje vrijednima. 'Neka nam dokaže da je glasala za Hillary!', vikali su pripadnici progresivnih snaga pozivajući pjevačicu na red. Ona je sve to odlučila stoički odignorirati i na taj način je sa svojih 27 godina pokazala veću razinu zrelosti od svojih puno starijih kolegica kao što su gore spomenuta Streep ili Rosie O'Donnell koja, pak, u krajnje patetičnom proglasu poziva cijeli Hollywood u opći štrajk dok god je Donald Trump predsjednik.

 

Swift je mudra, ne samo zato jer razumije da nije baš primjereno da ona kao osoba iz svijeta zabave komentira politiku koja nije njeno područje već i zato jer razmišlja ekonomski mudro. Svjesna je da njeno javno iskazano mišljenje o bilo čemu ima neku težinu i zato zna da određen broj ljudi možda neće kupiti njen album ili kartu za njen koncert ako ne dijele političko mišljenje. Svojom otvorenom podrškom Donaldu Trumpu od sebe može udaljiti pristaše Hillary Clinton, ili obratno. Zašto bi se uopće izlagala takvom riziku, ako ne mora?

 

Što se tiče Rosie O'Donnell i njoj sličnih, mogu oni slobodno mrziti Donalda Trumpa i sve ono što on predstavlja, pa čak i ono što su si oni u svojim glavama samo umislili da predstavlja. Znate kako se kaže, svaka budala ima pravo na svoje veselje. Ali njihovo toliko eksplicitno svrstavanje uz politiku Hillary Clitnon i njihovi nekontrolirani napadi na Trumpa zapravo su uvredljivi prema Trumpovim biračima. Oni kao da poručuju: 'Mi smo američka aristokracija, mi smo uzvišena elita i mi imamo monopol na politički korektno mišljenje. Zato ćemo vas koji ste neuki tome podučiti.' Holivudske zvijezde trebale bi se spustiti na zemlju i shvatiti da je upravo onaj isti narod koji u kinima plaća ne baš jeftine ulaznice da bi pogledao njihove filmove glasao za Donalda Trumpa, i trebali bi konačno naučiti to poštovati, čak i ako im se takav izbor ne sviđa.

 

Gledajući sve te silne holivudske zvjezde koje se u svakoj raspoloživoj prilici, od društvenih mreža pa do javnih medija, iz petnih žila trse pokazati koliko su užasnute izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, sve mi to djeluje nekako namješteno i izopačeno. Ne kažem da nitko od njih doista ne misli to što kaže, ali kada iz dana u dan niču, kao na tvorničkom traci, skoro pa istovjetne izjave koje savršeno odgovaraju katehizmu Crkve političke korektnosti, onda postanete sumnjičavi. Ili se barem dobro nasmijete. Pomalo me podsjećaju na klince u srednjoj školi. U toj dobi podložni ste pritisku vršnjaka pa se nećete usuditi govoriti ili činiti ono čime bi odudarali od ostalih. I ne samo to. Ako vam je samopouzdanje iole narušeno - a u tinejdžerskoj dobi nerijetko jest - trudit ćete se, štoviše, reći i uraditi ono što ekipa od vas očekuje, čak i ako vam se to baš ne sviđa. Na primjer, ako svi iz razreda puše iza škole tijekom velikog odmora, i vi ćete zapaliti cigaretu, mada vam smrdi dim i gadi vam se okus. Sve za ekipu!

 

Slično razmišlja i komičar Tim Allen koji se prije neka dva mjeseca kritički osvrnuo na licemjerje zvijezda koje govore protiv Trumpa i njegovih pristaša. 'Čudno mi je da u Hollywoodu govore da ne vole Trumpa jer je siledžija. Ali kad samo daš naslutiti da podržavaš Trumpa, oni postaju siledžije prema tebi. I to mi se čini licemjernim', rekao je glumac te nastavio govoriti o 'holivudskom konzervativnom podzemlju' u kojem se nalazi 'čitav niz glumaca koji su desno politički orijentirani, a koji se ne usude istupiti iz straha od javne odmazde.' 

 

Svi ovi politički angažirani istupi holivudskih zvijezda nas zapravo podsjećaju na zastrašujuću činjenicu kako danas nije dovoljno samo šutjeti o onome što 'napredne snage' smatraju neprimjerenim već sada imate, štoviše, obvezu, javno proklamirati ono što smatraju primjerenim. Unatoč tome što sebe nazivaju liberalnima, njihovo je ponašanje zapravo - boljševičko. Nešto stariji među vama sigurno će se sjetiti kako smo se u Jugoslaviji morali diviti 'drugu' Titu, pjevati pjesme u njegovu čast, donositi mu štafetu... Bili su to izrazi idolopoklonstva ne samo njemu kao osobi već i vrijednosnom sustavu kojeg je on predstavljao. Čelnici novog svjetskog poretka sada koriste iste metode, a naivne holivudske zvijezde koje su izgubile doticaj sa stvarnim svijetom im ovdje služe kao 'korisni idioti'.

 

Da budem iskrena, sve te ispade raznih Streepica, O'Donnellica i njima sličnih spremna sam otrpjeti dok dobro rade ono za što su plaćeni. Ne namjeravam prestati gledati filmove Meryl Streep jer je smatram politički neukom. Ali budite sigurni da ću ove godine dodjelu Oscara preskočiti. Nemam, naime, interesa slušati politički angažirane govore kojih će, budite sigurni, tamo biti pregršt. Imam pametnijeg posla. Čeka me stvarni svijet u kojem živim.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version