Fizzit v2

Switch to desktop Register Login



Komentari i kolumne

Studij u Hrvatskoj: besplatnost za bogate, o trošku sirotinje

ava

Zašto bih ja trebao plaćati fakultet Todorićevoj kćerki i Avi Karabatić? Zašto bi kovinotokar Joža i njegova Ivka, blagajnica, od svojih tri - četiri tisuće kuna plaće trebali plaćati studij Kerumovoj ženi? Tim više što njihov mali Štefek ionako vjerojatno neće studirati jer uči za automehaničara, a i nije baš bog zna kaj bistar? Kako god možda naoko bezobrazno, pitanje je legitimno.

 

Ministar Jovanović je jučer objavio: svi studenti besplatno će studirati, za to imamo 668 milijuna kuna! Time se želi do 2020. ostvariti posve nerealan cilj - 60% visokoobrazovanog radnog stanovništva. Trenutno taj postotak, po ISCED 5 normi, iznosi oko 18%. To bi značilo da bi oko pola milijuna Hrvata od 18 do 65 godina u idućih 7 godina trebalo završiti kakvu visoku ili višu školu, što je očito teža nebuloza.

 

Na prvi pogled, ideja je dobra: time će se siromašnima omogućiti da upisuju studij, što do sad navodno nisu mogli zbog školarina od par tisuća kuna. Država će novcem poreznih obveznika omogućiti siromašnima studiranje. Povećat će se ulaganja u obrazovanje, što može biti samo dobro jer ionako u obrazovanje ulažemo manje nego drugi. Letimični pogled na parking ispred Ekonomskog fakulteta na Kennedyjevom, napučen terencima i ležernim kabrioletima poput 207 cc iz kojih izlaze studentice u cipelama cijene nerijetko veće od moje plaće, naoko potvrđuje: u Hrvatskoj studiraju samo bogati, i samo rijetki, a to će se sve promijeniti kad se ukine onih tri ili pet tisuća kuna školarine koje studentima predstavljaju nerješiv problem. Ne želimo biti poput Amerikanaca, gdje studij na elitnom Harvardu košta oko pedeset tisuća dolara godišnje, pa samo bogati završavaju fakultete, dok su siromašnim crncima oni nedostupni pa jadni moraju ostati u getu. 

 

Ali puno toga tu ne štima već na drugi pogled. U Jugoslaviji je gotovo pola stoljeća obrazovanje bilo posve besplatno, pa ipak - postotak visokoobrazovanih u Jugoslaviji je bio vrlo malen, na samom europskom dnu. Koliki je točno bio teško je reći, jer za Jugoslaviju nije bilo kvalitetnih statistika, no može se procijeniti da je oko 4% starijih od 15 godina imalo fakultet. Jugoslavija je te podatke vješto prikrivala, kako bi održala iluziju obilno propagiranu preko režimskih glasila kako su Amerikanci glupi i neuki,  Nijemci i slični malkice tupasti i fahidioti, a Jugoslaveni najpametniji i najobrazovaniji, i jedino zbog raznih belosvetskih zavera im ne ide baš najbolje. Takav vid nacionalističkog ispiranja mozga je tipičan za sve totalitarne režime, naročito komunističke. Naravno, stvarnost je odudarala od agitpropovske magle o ibermenšima Jugoslavenima, a balkanski primitivizam i razmjeri funkcionalne nepismenosti - kao i one političke i ekonomske - izašli na vidjelo tek bankrotom socijalističkog bloka. S druge strane, Ameriku danas vodi crnac porijeklom iz niže srednje klase, koji je završio najprestižnije i najskuplje američko sveučilište, i to kreditom. Ujedno, ta i takva Amerika je po udjelu više i visoko obrazovanih u stanovništvu ispred svih država EU.

 

U  Hrvatskoj se pak često barata brojkom iz 2007. od svega 7% Hrvata koji imaju visoko obrazovanje čime smo navodno na europskom dnu. Da za početak pojasnimo tu brojku, koja je zapravo broj onih s VSS-om starijih od 15 godina - i ne radi se o 7, već o 7,8% senzacionalistički (a kako drukčije) od naših novinara zaokruženih na niže.  

 

Ako je usporedite s istom takvom brojkom za Jugoslaviju, vidjet ćete da je ona ipak gotovo dvostruko veća - iako, ponavljam, ne postoje pouzdani podaci za Jugoslaviju, a kamoli za Hrvatsku u njoj, no sigurno je da se udio visokoobrazovanih povećao. Koristimo li ispravniju metodologiju kako bismo te brojke mogli uspoređivati s onima u EU i SAD, koja uzima u obzir svaki vid tercijarnog obrazovanja i barata s populacijom 24 - 64 godine, 11.8% je bio ukupan udio više i visokoobrazovanih u 2001., na temelju popisa stanovništva, dok je danas spomenutih nešto više od 18%. To je ujedno i prava i relevantna brojka, s kojom barata i EU i ona i nije tako niska. Više o tome u okviru.

 

Podaci o udjelu visokoobrazovanih u populaciji 25 - 64 godine (radno sposobno stanovništvo) za zemlje EU dani su u slijedećem dokumentu Europske komisije. Odnose se na pokazatelje definirane Lisaboskom agendom veznim uz obrazovanje, a prikupljeni su za 2006. godinu. Prema prjekcijama MZOŠ-a, u 2006. je Hrvatska imala 17,6% visokoobrazovanih (tercijarno obrazovanje, definirano postignutom razinom obrazovanja ISCED 5 i više.)

 

 

Prema procjenama MZOŠ-a, a na temelju službenih podataka Državnog zavoda za statistiku o generacijskim udjelima više i visokoobrazovanih u 2001. (popis stanovništva), godišnjem broju diplomiranih studenata po generacijama od 2001. do 2007., te broju umrlih više i visokoobrazovanih po generacijama u istom razdoblju, Hrvatska je u 2006. u populaciji 25-64 imala oko 17.6% više i visoko obrazovanih. U usporedbi sa zemljama EU, bila je stoga u rangu Austrije, Mađarske i Poljske, a bolja od npr. Italije, Slovačke i Češke. Prema tim podacima, u EU su po ovom udjelu prednjačile FInska i Irska, obje s preko 30%.

 

 

Prema procjenama temeljenim na istoj metodologiji, ali u populaciji 15+ (tzv. ‘radno sposobno stanovništvo’), Hrvatska je u 2008. ima oko 14.5% više i visokoobrazovanih, što je u odnosu na 2001. (11.8%) porast od nešto preko 2.5%. Od samih postotaka zanimljivije su međutim apsolutne brojke: broj više i visokoobrazovanih u populaciji 15+ se u tom razdoblju povećao za 110 tisuća, odnosno sa 440 tisuća na 550 tisuća. U populaciji 25-64, to povećanje je bilo sa 376 tisuća na 450 tisuća.

S druge strane, u Americi se po tom kriteriju fakultetom ili kojim drugim vidom tercijarnog obrazovanja može podičiti oko 40% radno sposobnog stanovništva, unatoč često visokoj cijeni studija.  

 

Očito je, dakle, da tvrdnja "besplatan studij znači više visokoobrazovanih" ne drži vodu. Zemlje u kojima studij ne samo da nije besplatan nego je u pravilu skup, često prednjače u broju visokoobrazovanih. Ne postoji apsolutno nikakva korelacija između broja visokoobrazovanih i besplatnosti studija.

 

To neki površno pripisuju onima koji završavaju "community colleges" koji su besplatni i u Americi, no kad se pogledaju konkretne brojke - dolazimo do zapanjujućih podataka: na skupim privatnim sveučilištima redovito ima preko 10% studenata iz, statistički gledano, siromašnih obitelji, i taj udio raste (slika) na nekolicini  najskupljih i najelitnihjih, a pada na tradicionalno ljevičarskom Berkleyu! Da stvar bude zanimljivija, na svim ljevičarskim "liberal arts" koledžima udio siromašnih - također redovito opada! Nije to ni tako čudno, kad shvatite da na Harvardu studenti iz obitelji koje zarađuju manje od 180.000 dolara godišnje plaćaju tek nešto više od trećine redovne školarine! A tu se zapravo radi o obiteljima iz gornje srednje klase. Stvarno siromašni plaćaju još manje, jer njih dijelom pokriva i vlada i razni fondovi. 

 

Usporedivih i konkretnih podataka za Hrvatsku nema, no ministar Jovanović je objavio svojevremeno da samo 2% studenata dolazi iz obitelji gdje roditelji imaju samo osnovnu školu. Prema tom i nekim drugim pokazateljima, primjerice podacima Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja iznesenih u istraživanju o primjeni bolonjskog procesa i nacionalnom izvješću o socijalnoj i ekonomskoj slici studentskog života u Hrvatskoj, može se procijeniti da je udio studenata iz siromašnih obitelji u Hrvatskoj čak i manji od udjela siromašnih na najelitnijim i najskupljim američkim sveučilištima!

 

lowincomeenrollsunivKako to? Objašnjenja su davno dana u raznim studijama. Siromašni, zapravo, rjeđe studiraju prvenstveno jer u socioekonomskim sredinama iz kojih dolaze visoko obrazovanje nije naročito bitno da bi vas cijenili u okruženju. U ekstremnim slučajevima obrazovanje može biti i teret: vođa zemunskog klana dobio je nadimak "Budala" jer je završio višu školu, što se u krugovima u kojima se kretao smatralo, blago rečeno, suvišnim i kontraproduktivnim. S druge strane, od djece iz elitnih četvrti redovito se očekuje da, kao i roditelji, završe bar dodiplomski studij. Usto, IQ je često presudan za uspjeh na fakultetu - bez natprosječnog jako ćete teško završiti iole zahtjevniji fakultet poput medicine ili strojarstva, jer vam učenje oduzima previše vremena: prosječan inženjer ima oko 15 - 20% veći IQ od prosječnog građanina, a poznato je da je IQ usko povezan s osobnim bogatstvom i profesionalnim uspjehom, što su pokazale sve studije i mjerenja. Jednostavn, inteligetniji pojedinci u pravilu više zarađuju i čine više društvene slojeve, i tu je korelacija jasna. Grubo rečeno: djeca iz siromašnih obitelji su statistički mnogo češće ispodprosječno inteligentna a iz bogatih natprosječno. To je politički nekorektna i heretička, ali mjerljiva i dokaziva činjenica. I jedan od razloga zašto djeca iz privilegiranih obitelji osjetno češće studiraju od one iz deprivilegiranih. Postoje i drugi čimbenici, no djeca elite mnogo češće studiraju i tamo gdje je studij posve besplatan i tamo gdje je ekstremno skupl. 

 

Prema tome, besplatnost studija niti određuje njegovu dostupnost, niti osigurava velik broj završenih studenata. 

 

A ulaganja u obrazovanje, u budućnost? Istina je da smo mi u samom europskom dnu po brojkama - ali pogledajmo malo što one znače. Jer, po državnim ulaganjima mi i nismo tako loši - ono gdje zaostajemo je osobno ulaganje u vlastito obrazovanje. Dok Amerikanci, a sve više i zapadni Europljani, sve češće već kad im se dijete rodi osnuju zakladu za njegovo školovanje, Hrvati i dalje uglavnom smatraju da školovanje (kao i sve ostalo) treba biti besplatno. Pritom im je nepoznata jedna neugodna činjenica: EU propisuje da studij mora biti dostupan pod jednakim uvjetima svim državljanima EU. Dakle, ako je studiranje u Hrvatskoj besplatno za hrvatske državljane - ono mora biti besplatno i za ostalih 350 milijuna građana EU pod jednakim uvjetima! Čak i da uvedemo veći broj programa na engleskom, što ćemo morati, to ostavlja mogućnost upisa tisuća Engleza ili Nijemaca na medicinu u Hrvatskoj jer im je jeftinije! Jezik? Za taj novac, naučit će ga, ne bojte se... 

 

Sjećam se pisma medijima jedne ogorčene majke povodom preklanjskih demonstracija studenata koji su zahtijevali besplatno studiranje, "okupiravši" zgradu ministarstva. Ona je rekla kako je strašno ponosna na svog sina koji je sudionik demonstracija, na kojima su isticane isprazne i manipulativne parole poput "Znanje nije roba" (naravno da nije roba, ali jest kapital koji se može dobro unovčiti) ili "Pošto kila znanja" (ti isti studenti nisu doduše naplaćivali srednjoškolcima koji pripremaju prijemni kilu znanja, ali jesu sat instrukcija - i cijena te kile znanja je rijetko manja od sto kuna).  Napisala je nekoliko kartica o tome kako je njoj, novinarki iz obitelji intelektualaca, grozno, grozno, živjeti u primitivnoj sredini koja ne cijeni važnost obrazovanja i čiji građani ne žele izdvojiti par kuna za obrazovanje njenog djeteta i ostale "naše djece", koji ne razumiju da je to za opće dobro jer ćemo danas - sutra svi živjeti bolje bude li nas više visoko obrazovanih. Zgrožena i zgađena škrtošću i uskogrudnošću sredine koja ne shvaća važnost i vrijednost obrazovanja, za razliku od njene obitelji koja je oduvijek izrazito cijenila obrazovanje, i ne želi izdvojiti novac za njeno dijete, ona sama sebi nigdje nije postavila jedno očito pitanje. Naime, zašto ona, kao intelektualka iz ugledne i bogate obitelji koja cijeni obrazovanje, kako je samu sebe predstavila, sama ne izdvoji tih par tisuća kuna za školarinu svog djeteta? Jer, licemjerno je zgražati da je siromašna sredina primitivna zato jer ne želi tuđem djetetu platiti školarinu, ako je sami niste sami spremni platiti vlastitom djetetu - a imate novca. Licemjerno je tražiti da siromašni porezni obveznici plate školarinu bogataškoj djeci iz donjogradskih stanova, a na FFZG-u, budimo realni, uglavnom studiraju djeca iz bolje stojećih građanskih familija, a mnogo rjeđe oni iz radničkih obitelji iz Dubrave ili s Kozari Boka.

 

Oni su nas uvjeravali kako je u interesu društva da im plati studij jer će se društvu taj novac vratiti kroz veće poreze koje će oni plaćati jednom kad se zaposle, obzirom da će imati veće plaće, pa su time vratili svoj dug društvu. To je međutim manipulacija - kad bi njihova plaća bila ista onakva kakvu bi imali i da nemaju fakultet, to bi stajalo. No najveću korist od svog studija, materijalnu, ostvarit će upravo studenti, pa je stoga u redu i da oni i njihove obitelji podnesu dio materijalnog tereta studija. Sve ostalo jednostavno nije pošteno, jer u protivnom studenti besplatno dobivaju kapital koji će kasnije u životu moći dobro unovčiti. Da o muljanju kako time "ulažemo u buduće znanstvenike koji će vući Hrvatsku naprijed" ne govorim: oni najglasniji na prosvjedima, dakle studenti političkih i FFZG-a, neće biti nikakvi budući znanstvenici, čast rijetkim iznimkama, već budući čelnici HDZ-a i SDP-a, političari i saborski zastupnici, ukratko bagra koja će nas financijski iskorištavati nakon studija kao što nas iskorištava i za vrijeme studija, uostalom navikli su još od socijalizma da je njima, crvenoj buržoaziji, uvijek sve i svugdje besplatno. Oni pak sve svoje usluge naplaćuju, i to skupo. 

 

I zato nam umjesto besplatnog studija za sve, u kom će jedna Ava Karabatić studirati o trošku poreznih obveznika, treba recept koji ste mogli prepoznati kod Harvarda, i koji je primjenjivan u Europi od prvih dana sveučilišnog obrazovanja. Recept smanjenja i ukidanja školarina za siromašne. Umjesto besplatnosti za sve, treba nam dostupnost studija svima. Umjesto uravnilovke, socijalna osjetljivost. Umjesto kulture besplatnosti, treba nam kultura rada kakva postoji u Americi.  Treba nam općenito kultura u kojoj rad tijekom studija nije sramota, kultura u kojoj nije sramota pošteno zarađivati novac ali je sramota uzeti nešto besplatno. Jer, to "besplatno" je netko drugi i te kako platio. A taj drugi je često mnogo siromašniji od onog tko plodove te besplatnosti koristi, a od nje će imati malo ili ništa. Hrvatska davno ima uveden OIB preko kojeg se može vidjeti materijalni status obitelji studenta, i prema tome se školarine mogu ukinuti i svesti na minimum za one kojima je sto stvarno potrebno, a ne za bogataške kćerkice s Dobrog dola i Gornjeg Prekrižja koje na ispite dolaze u Jimmy Choo cipelama i Mercedesovim terencima. Njima roditelji mogu platiti fakultet i sami. 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version