Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Kod Sai-babe Mande

Saga o birokraciji ili priča o jednom e-mailu

leopard

Zagreb, 5. ožujka 2011. 10:13. U Odjelu za prosljeđivanje elektronske pošte državne Agencije za utvrđivanje postojanja subjekata atmosfera je napeta. Dragica nervozno gricka dno kemijske olovke i razmišlja kako joj je već dosta ovog radnog tjedna. Na posao je stigla već u 8:45 i sada napeto čeka da joj se malo ohladi tek treća kava koju ovo jutro pije. Verica unezvjerenu gleda u hrpetinu od čak tri papira ispred sebe zgrožena na samu pomisao da ih treba pregledati i riješiti do kraja mjeseca i intenzivno razmišlja o uzimanju poduljeg bolovanja kako bi izbjegla taj grozan stres. Dok ostalih petnaestoro djelatnika odjela pregledava svoje Facebook profile, Marica niže u kutu tješi Guida, jedinog muškog djelatnika Odjela koji je danas došao na posao posebno uzrujan jer mu dečko nije primijetio da se počeo češljati na drugu stranu. 
 
Dok se svi pripremaju za još jedan iznimno napet poslovni tjedan munjevitog ritma sa samo pet polusatnih pauza dnevno i moguće blokade interneta na punih 20 minuta zbog najavljene nadogradnje sustava, prostorijom se prolama krik: 

-  IMAMO MAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAIL! 
 
Agencija za utvrđivanje postojanja subjekata osnovana je u sklopu ambicioznog Plana 69 KOKOŠA koalicije koja je dobila naziv po kokošinjcu u kojem se glavni tajnik Antifašista, vodeće stranke koalicije, sastajao sa čistačicom Barom i u trenutku razmjene... mišljenja došao na briljantnu ideju reformiranja državne uprave i poticanja investicijske klime u Antifašističkoj građanskoj Republici Zapadnobalkaniji, u Europskoj komisiji još vođenoj kao Hg/CX119-23/FYRCRO (Former Yugoslav Republic of Croatia) jer je na sedmom katu zgrade Komisije zapeo bunt od 1.796 dokumenata kojima se potvrđuje postojanje novoimenovane države nakon što se shvatilo da Komisija nema napisane Smjernice o preimenovanju država kandidatkinja za Europsku uniju. Tada je odlučeno kako će se, u cilju provođenja transparentnog poslovanja u državi, osnovati agencija kojoj će se morati prijaviti svatko tko želi poduzeti bilo koju vrstu poduzetničke aktivnosti u njoj, kako bi se mogla strogo pratiti evidencija svih financijsko-gospodarskih tijekova unutar granica Lijepe naše antifašističke. Na prigovore novinara i javnosti o osnivanju još jedne državne agencije vlada je odgovorila zapošljavanjem svega 1.001 djelatnika u agenciji. 

- Auvražjumater! - Verica je tako snažno lupila šakom po stolu da se slika Radimira Čačića obješena na zidu iznad vrata ureda  zatresla i ostala visjeti na samom rubu čavlića zabijenog u zid o trošku države zbog čega je PDV povećan na 50% kako bi se izdržalo novo financijsko opterećenje državnog budžeta.  
- Pa zar već? Pa koja budala već u frtalj iza deset šalje mailove?! - unezvjereno je uzviknula Marica na što je Guido od šoka zaplakao. 
- Kreten!
- Šupak!
- Idiot!
- Ustaša!
- Budala!

Uvrede na račun pošiljatelja kobnog e-maila širile su se uredom. Situacija se počela smirivati tek kada je gospođica Tupić, zamjenica načelnika Odjela za prosljeđivanje elektronske pošte, snažno pljesnula rukama u strogim glasom upitala: 
- Tko preuzima? Idemo, kojem uredu ovo ide? Ankiceeeeeeeeeeeeee?
Ankica, djelatnica zadužena za inicijalno otvaranje pristiglih e-mailova, na kojoj je stresan posao ostvario traga pa je morala tri puta tjedno tražiti da je se pusti već u 13:00 zbog posebnog zdravstvenog tretmana u kozmetičkom salonu, trgnula se u stolcu i brzo na chatu na Facebooku našvrljala: 'Moram ić...' i hitro otvorila e-mail. 

- Je li onaj o plastičnoj operaciji povećanja penisa? - upisao je Guido polako se smirujući i brišući nos maramicom Dolce & Gabbana.
- Ne, Guido, ovaj put nije tvoj ured zadužen za preuzimanje - odgovorila je Ankica.
- Opet nam piše onaj poslovni frajer iz Nigerije koji želi da mu damo brojeve naših bankovnih računa kako bi mu mogli pričuvati sto milijuna dolara? - čulo se dva stola dalje. 
- Nije, nije... - opet će Ankica.
- Onda je sigurno ona ženska, ona... kako se ono zove... ona... Su-Yin iz Kine koja nas zove sweetheart i želi biti naša prijateljica! Ona je! Sigurno je ona! 
- Nije. DAJTE TIHO! - viknula je Ankica, a onda duboko uzdahnula prije nego je izgovorila kobnu rečenicu: - Mail je na engleskom.  
- AJME! - prolomio se kolektivan vrisak.

U e-mailu je pisalo:

Dear Sirs,

my name is Tebe Zayebi, I come from Bangladesh, me want open passion fruit stand in your prestigious country, please inform what I do. Want asylum too, escaped political prison. 

I kindly humbly thankful and hope you help me, I like Suker and Tito 

Regards,

Mr. Zayebi 

- Ajme, što sad? - upitala je Dragica i shvatila kako će joj uskoro biti potrebna peta kava. 
- Kako "što sad", Dragice? - gospođica Tupić ošinula ju je pogledom - Ovo treba proslijediti Odjelu za prevođenje elektronske pošte nakon što mi potvrdimo preuzimanje. Gdje su djelatnici Ureda za preuzimanje elektronske pošte na engleskom? 
Četiri djelatnice stidljivo su istupile naprijed i pognule glave.
- U redu - nastavi gospođica Tupić - Preuzmite e-mail i proslijedite ga kolegama u Prevođenju. 
- Ali, gospođice Tupić... - tiho prošapće Jelica, jedna od četiri gore spomenute djelatnice.
- ŠTA JE?!
- Ja... ovaj... ne možemo proslijediti p... prije... prije nego načelnik potpiše Odobrenje o međuodjelnom transferu elektronske pošte. 
- A u materinu! Ništa, čekamo da se vrati. 

umoranpas

Načelnik Odjela za prosljeđivanje elektronske pošte bio je upravo na službenom putu u Adu-Dhabiju gdje je boravio u Ferrarijevom zabavnom parku kako bi ispitao mogućnost formiranja radne skupine za nadzor svih poslovnih subjekata s vizualnim identitetom crvene boje, a osim njega nitko nije ovlašten potpisivati službenu dokumentaciju Odjela. Zbog toga je predmet stavljen na čekanje sve do njegovog povratka koji je uslijedio tek nakon devet dana. Točnije rečeno, načelnik se vratio za devet dana ali je Odobrenje o međuodjelnom transferu elektronske pošte potpisao tek nakon dvadeset i devet dana jer je Jelica u međuvremenu zaboravila pokrenuti postupak ishodovanja odobrenja od Odjela za nabavu za dobivanje lista papira za printanje kopije e-maila koju treba priložiti uz Odobrenje koje će načelnik potpisati. Zapelo je i u komunikaciji s Odjelom za izdavanjem Odobrenja u međuuredskoj suradnji jer je načelnica tog odjela bila u jednomjesečnom studijskom posjetu u Disneylandu na koje je povela svoje dvoje djece - sina od sedam i kći od pet godina - s ciljem pisanja prijedloga za formiranje radne skupine za ispitivanje poslovnih subjekata sa šarenim vizualnim identitetom. 

- Evo, načelniče, ako možete... - Jelica je napokon spremno predala svom načelniku isprintani e-mail i Odobrenje. 
- Mda... - promrljao je načelnik i bez gledanja što potpisuje naškrabao svoj potpis na oba papira. Već je u mislima bio na svom sljedećem službenom putu, onom u Gardaland. 
Jelica je zgrabila potpisane dokumente, otišla na kratku pauzu od dva i pol sata, potom popila još jednu ekstremno kratku kavu od dvadeset i pet minuta s nekoliko kolegica uz ureda, a onda je shvatila da bi joj bilo prestresno odmah proslijediti e-mail gospodina Zayebi u Odjel za prevođenje pa je to odlučila odgoditi za sutradan dok se psihički ne pripremi. 

Odjel za prevođenje napokon je sutradan oko podne dobio e-mail. Prvo se čekalo osamnaest dana da se skupi svih sedam članova Povjerenstva za utvrđivanje jezika na kojem je napisana primljena elektronska pošta kako bi se sa sigurnošću moglo potvrditi je li e-mail doista napisan na engleskom jeziku. Međutim, kada je povjerenstvo potvrdilo da se doista radi o engleskom jeziku postupak je zapeo - predsjednik povjerenstva nije bio odmah u mogućnosti potpisati odluku povjerenstva jer je prvo morao završiti svoj tečaj početnog engleskog koji je završavao tek 30. travnja, a kojim je dobivao službene ovlasti potpisivati službene odluke svog povjerenstva. Nakon što je ta kratka zavrzlama riješena e-mail je proslijeđen uredu za prevođenje mailova na engleskom jeziku. Naravno, ni tamo nije prošlo bez muka. 

- Passion fruit? Koji je to...? - na glas se pitala Višnja, prevoditeljica s vrsnim iskustvom koja je već pohađala drugi stupanj tečaja engleskog jezika. 
- Voće strasti. Lijepo ti kaže, passion, strast, fruit, voće. - odgovorila joj je Vesna okrećući očima na pomisao kako je Višnja glupa i ne zna engleski. 
- Ali što je to stvarno? - čudila se i dalje Višnja - Ajme, da to nije neka pornjava u pitanju... 
- PORNJAVA! Tko je rekao 'pornjava'? - glasno je uzviknuo Ervin, pedesetpetogodišnji proćelav tip, voditelj ureda za prevođenje s paštu jezika koji je ujedno bio šef sam sebi, a do sada još ništa nije preveo ali mu je radno mjesto izmišljeno kako ne bi morao u mirovinu nakon rekonstrukcije agencije, koji je inače živio s mamom u jednosobnom stanu u jednoj od 'limenki' u Zagrebu. 
- Ervine, smiri doživljaj - uzvrati Vesna - Nije pornjava.
- Aaaaa, bezveze... - razočarao se Ervin. 
- Nego... ljudi, imamo li mi englesko-hrvatski rječnik? - razgovoru se sada pridružila Veronika, još jedna djelatnica tima za prevođenje s engleskog jezika kojoj je ovo bio prvi zadatak u timu. 
- A??? - uslijedilo je kolektivno čuđenje. 
- Rječnik. Engleskog. Jezika. - ponovila je Veronika. - Tu možemo vidjeti što znači termin passion fruit
- Fuck. Nemamo ga. Nije još prošlo proceduru kod Odjela za nabavu - odgovori joj Višnja. 
- O-bo-ža-vam kad Višnja ovako rastura engleski, kako je samo znala upotrijebiti riječ fuck! - oduševljeno će Vita, još jedna prevoditeljica s engleskog na što se Odjelom prolomio spontani pljesak za Višnju. Ona je tada odlučila proslaviti svoj trijumf i izvesti cijeli svoj odjel plus frendice iz Odjela za nabavu, Odjela za popunjavanje obrazaca i Odjela za pečatiranje na ručak kako bi proslavili. Kako nije imala love za čašćenje nekih 120 ljudi, odlučila je iskoristiti lovu od firme pa je prije odlaska na pauzu sat vremena provela s načelnikom Odjela za računovodstvo i financije u revnom uvjeravanju čije detalje ćemo preskočiti. Ručak se otegnuo u večeru i pijana ekipa raštrkala se kućama negdje oko 2 ujutro. Traženje rječnika moralo je pričekati.

ljutamaca

Sutradan su svi bili mamurni i stoga nisu bili u mogućnosti tražiti rječnik od Odjela za nabavu. Dan potom konačno su se sabrali da bi saznali da Odjel za nabavu ne može odmah nabaviti rječnik jer ima čak devet predmeta koje mora nabaviti prije, a za svaki je potrebno proći postupak koji traje barem tjedan dana. Preostalo im je jedino oboružati se strpljenjem. Odlučili su skratiti vrijeme surfanjem po Facebooku osim Ervina koji se svim silama trudio uvjeriti dečke iz Odjela za informatiku da mu skinu blokadu na porno-stranice na poslu. Kada mu je Guido, u pauzi za ručak u agencijskoj kantini, ponudio da će mu krekirati lozinku za ulazak na jednu vruću stranicu koju on redovno posjećuje na poslu, Ervin ga je prezrivo odbio na što se Guido rasplakao i definitivno odlučio kako više ne želi imati posla s frajerom koji ne zna cijeniti što je dobra web stranica i koji nikad nije čuo za jednog Gianfranca Ferrea. 

Rječnik je napokon stigao 15. svibnja i svi su se žurno bacili na traženje značenja termina passion fruit
- MARAKUJA! JEBO TE, MARAKUJA, NE MOGU VJEROVATI! - vrisnula je Višnja. 
- Čudi me da ti to nisi znala, Višnja - prezrivo će Vesna - a kao, specijalist si za nazive voća na engleskom.
- Odjebi. 
- Kurvo. 
- Ne ševim ja pomoćnika načelnika Odjela za raspodjelu post-it papirića...
- ŠUTI, KRAVO! - usprkos svom urliku Vesna je znala da je upravo postala predmet novog uredskog trača. Znala je da sada brzo mora smisliti novi. Prevođenje e-maila gospodina Zayebi moralo je još malo pričekati... 

E-mail je konačno preveden 3. lipnja. 28. lipnja proslijeđen je Odjelu za prosljeđivanje elektronske pošte koji ga je 13. srpnja proslijedio Odjelu za odgovaranje na elektronsku poštu no kako su se njegovi djelatnici već spremali za jednomjesečni godišnji odmor nitko nije bio u mogućnosti riješiti slučaj. Kada su se 16. kolovoza vratili s godišnjeg krenuli su na žurno sastavljanje odgovora i bili gotovi već 21. rujna. Onda su proslijedili svoj odgovor na hrvatskom jeziku u Odjel za prevođenje kojem je ovaj put trebalo samo šest dana za prevođenje. Odjel za prevođenje potom je, 2. listopada, poslao svoj prijevod Odjelu za prosljeđivanje elektronske pošte na što su ga ovi dalje proslijedili Odjelu za odgovaranje na elektronsku poštu čiji djelatnici su sada samo trebali kliknuti Reply i poslati copy-pastan odgovor gospodinu Zayebi. Ali baš tog dana Guido je prekinuo s dečkom jer ovaj nije primijetio da je promijenio puder za lice i u Odjelu je zavladalo stanje korote koje je potrajalo točno tjedan dana. 

A onda je napokon Irena, djelatnica Odjela za odgovaranje na elektronsku poštu, skupila hrabrosti i pritisnula Send. U e-mailu je pisalo:

Dear Mr. Zayebi, 

please explain how is your request in line with our antifascist politics. 

Yours sincerely,

The Existency Determining Agency (EDA) 

Dhaka, 9. listopada 2011. 17:41. Gospodin Zayebi prima e-mail u bangladeškom zatvoru i odlučuje nakon novog pokušaja bijega zatražiti azil u Sjevernoj Koreji... 

{jathumbnail off} 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version