Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Retrospektiva

Ne boli poraz protiv Brazila - boli nepravda

hr bra

 

Evo, prošla je i ta prva utakmica Svjetskog nogometnog prvenstvo u kojoj su snage, u nogometnoj Meki, Brazilu, odmjerili moćan domaćin i, po onome što je pokazala igrom, ne tako nemoćna mala Hrvatska. Bez obzira na rezultat koji nam očito ne ide u prilog, sinoć smo svi zajedno trebali proslaviti feštu nogometa. No slavlje je izostalo, a jutros svi pričaju o sucu.


Iskreno, ja poludim kad se bezrazložno cendra na suce i kad ih se koristi kao jalovu ispriku za vlastite pogreške. Mrzim taj 'jadan ja, jadan ja' Kalimero sindrom. Ali ono što je onaj japanski Tamaguči, ili kako se već zvao sudac, sinoć izveo, predstava je doslovna Oscara ili kazališnog Tonyja. Ovdje prvenstveno mislim na onaj fantomski prekršaj Lovrena nad Fredom unutar kaznenog prostora. Taj prekršaj realan je kao i Milanovićev Plan 21. Ajde, Milanoviću je barem došlo iz guzice u glavu pa je od tog plana više-manje odustao. Ali Tamaguči se svog plana držao. I dosudio je potpuno nezaslužen penal za Brazil.


Eh, sad, lako je biti general poslije bitke i pričati što bi bilo kad bi bilo. Da nije bilo tog nesretnog penala, možda bi Hrvatska zabila i drugi gol, možda Brazil ne bi zabio prvo drugi pa treći, možda nam ne bi poništili onaj gol u 83. minuti... A opet, mogao nas je Brazil izbušiti kao švicarski sir već tamo negdje sredinom prvog poluvremena kad nas je spasio isključivo Pletikosa... Evo, da se i ja malo poslužim izlizanim klišeom, lopta je okrugla, a nogomet je uvijek nepredvidljiv. OK, osim ako nemate na svojoj strani Tamagučija...


Sve u svemu, Hrvati su odigrali dobro, posebno stara garda Olić i Pletikosa, mada je obrana mogla i bolje. Kod Brazilaca se očito istaknuo Neymar s dva pogotka, a osobno mislim i da je Oscar odigrao maestralno. Je, Brazil je Brazil. Realno, oni jesu bolji od Hrvatske. I onda se čovjek pita – kojeg vraga im onda treba onakvo sramoćenje sa suđenjem? Zar je ekipi kao što je Brazil uopće potrebna pomoć suca? I zar su takve nepravde uopće potrebne u današnjem nogometu?


Evo, negdje na početku utakmice naš komentator veli da se na stadionu nalaze čak 32 kamere. Sama FIFA, koja ima više love od Boga, danas raspolaže video tehnologijom koja bi Ironmanu i prosječnom voajeru iz susjedstva izazvala zazubice. Mogu svaki pedalj igrališta pregledati sa svih strana, više puta, iz svih mogućih kutova, usporiti snimku, zaustaviti je, ubaciti na nju referentne točke i parametre, analizirati svaku vražju sekundu utakmice. A što se čini? Na kraju se sve svede na – odluku suca. Koja može biti i pogrešna. Ako jest pogrešna, možete se žaliti poslije utakmice. Ali ni tada se ništa neće promijeniti, nitko neće naknadno promijeniti rezultat u korist nepravedno oštećenog. U biti vas samo potapšaju po ramenu i kažu: 'A jebi ga...' I uz to velevažno promrmljaju, nakon što su pročistili grlo, kako 'taj i taj više nikada neće suditi tu razinu'. A vas fino zaboli. Čemu onda sve te silne kamere i sva ta silna tehnologija? Ispada da je tu samo kako bi frustrirala publiku i kako bi novinari poslije imali o čemu pisati.


Zbog toga sam danas tužna, a ne zbog puke činjenice da smo izgubili od Brazila. Izgubiti od takve momčadi nije sramota za niti jednu ekipu svijeta pa tako ni za našu. Tužna sam zbog nepravde. Od dobre zabave za ekipu nogomet se pretvorio u komercijalnu mašineriju koja zgrće zastrašujuće velike količine novca i koja pravdu i dostojanstvo prodaje kako bi se zadovoljilo interese raznih sponzora i mecena. Nogomet više nije igra, nogomet je trgovina u kojoj Hrvatska sebe nije uspjela dovoljno dobro prodati.


Nadajmo se ipak da će biti bolje protiv Kameruna i Meksika. Po onome što su pokazali protiv Brazila, naši dečki to mogu. Držimo im palčeve...

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version