Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Putopisi

Pelješka odiseja (2. dio)

orebic 1

 

Dok klizimo spuštena krova vijugavom panoramskom cestom s koje se pruža pogled koji nas ostavlja bez daha upijajući miris bistrog mora i crnogorične šume koja je svojim zelenim pokrivačem prekrila Pelješac, promatramo pokazivač razine goriva čija kazaljka se sada već opasno spušta. Žurba na trajekt spriječila nas je u kupovini goriva, a naš limeni ljubimac sada je već opasno žedan. Srećom, benzinska pumpa je nekih pola kilometra ispred nas. Kakvog li olakšanja!


A onda – šok. Dame i gospodo, dobro došli u slijepo crijevo Hrvatske. Cijena Eurosupera 95 opasno se kreće iznad 12 kuna. Unezvijereni, pitamo:
- Ovaj… ima li neka druga pumpa u blizini?
- Nema. Ovo je jedina u krugu od stotinjak kilometara – kasnije se ispostavilo da je naš sugovornik govorio istinu.
Pitamo ga zašto je tako skupo ali ne želi baš razgovarati. Toliko je puta odgovarao na to isto pitanje. Samo nemoćno sliježe ramenima, širi ruke i kratko nam govori:
- Mi smo ovdje odsječeni – dodaje njegov mladi kolega koji se odjednom približio niotkud. – Gospođo – sada me gleda ravno u oči – Nema taj most treba kao ozeblima sunce. Nemojte me ništa više pitati.


orebic 2Ne pitamo. Sve nam je jasno. Ulazimo u automobil i krećemo dalje. Još samo nekoliko kilometara i stigli smo na odredište. Orebić. Ovo simpatično pomorsko nasilje proteže se uz more nekih desetak kilometara, a kroz njega prolazi ulica Josipa Bana Jelačića. S gornje, sjeverne strane ceste, visoko brdo, napola ogoljelo, napola prekriveno crnogoricom, s donje strane, poslagane jedna pored druge poput niske oko vrata lijepe morske djeve, kuće čiji niz svako toliko prekida pokoji hotel. Velike su, ne očaravaju toliko svojom ljepotom no može se primijetiti da njihovi vlasnici o njima vode brigu. Naravno, na skoro svakoj stoji veliki natpis: 'Apartmani'. Naš je nekih stotinjak metara od mora do kojeg se spušta uskom strmom cesticom na kojoj ima mjesta samo za pješake i pokojeg mještanina na Vespi koji je koristi kao prečac.


Na samoj obali neizostavna riva na koju upravo pristaje brodica osrednje veličine s grupom veselih, raspjevanih turista, uz nekoliko poslaganih kafića u kojima sjede većinom mladi ljudi tražeći osvježenje na temperaturi koja se već opasno približila onoj od 40 stupnjeva. Među svima njima nekako se ističe mali kiosk s fast foodom uz kojeg se nalazi svega nekoliko stolaca za sjedenje. Izgledom je, naravno, u potpunosti neugledan, kao i više-manje svi ugostiteljski objekti te vrste, ali njegova stalna postava čini ga zanimljivim za promatranje. Mlad konobar brza jezika, ali ne i toliko brzih ruku, prolaznici, lokalni mještani, koji mu dobacuju, a tu i tamo koji sjedne, i mladić koji uredno svakog jutra, negdje iza 7 i 30, zauzima svoje već tradicionalno mjesto, uz samu šetnicu, i promatra more. Pored njega novine koje tek koji put nehajno pogleda. Malo govori, ali njegove geste su dovoljne. Tu je stalan gost. Za njega vrijeme kao da je stalo. Ovo je njegov mali komadić svijeta i čini se da mu je dovoljan.


Nas ipak vuče poriv istraživati dalje. Dok šećemo Orebićem i promatramo Korčulu preko puta raspitujemo se o povijesti mjesta i njegovim značajkama. Ovo mjesto koje danas broji nešto više od 4.000 stanovnika svoje korijene vuče još iz antike no svoj pravi razvoj doživjelo je tek od 1884. godine kada je izgrađena župna crkva Pomoćnice kršćana. Stanovnicima Orebića i okoline vjera je oduvijek posebno važna. Na području istoimene općine nalazi se čak 40 crkvi i kapela kao potvrda dugogodišnje katoličke tradicije ovog podneblja. Prve su se počele graditi još početkom 4. stoljeća no danas nalazimo samo njihove ostatke dok u postojećima stanovništvo moli, kako za svoje bolje sutra tako i za miran vječni život duša onih koji su njihov komadić svijeta već napustili. Među njima su pomorski kapetani kojima se Orebić posebno ponosi.


- Što zapravo znači Orebić? – pitamo.
- Orebići! – ispravlja nas postariji starosjeditelj. Množinski oblik koristio se sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a stariji tradiciji teško odolijevaju.


peljesac 3Naziv Orebić potječe još iz 1584. godine, a nastao je u čast obitelji istog imena koja se doselila iz okolice Bakra, u sjevernom Jadranu, čiji članovi obitelji su odigrali važnu ulogu u povijesti mjesta kao pomorski kapetani. Pelješki brodovi od 17. stoljeća čine važan dio dubrovačke trgovačke mornarice, tada treće najmoćnije trgovačke flote svijeta. U drugoj polovici 19. stoljeća, sada već pod austrijskom vlašću, osnovano je dioničko društvo za gradnju brodova duge plovidbe, a 1875. godine organizirana je svečana ceremonija tijekom koje je car Franjo Josip otvorio brodogradilište za remont brodova koje je tijekom svog 13 godina dugog radnog vijeka izgradilo 3 jedrenjaka duge plovidbe.


Pomorski život često su nazivali kruhom sa sedam kora. O uspomeni na brojne pomorce ovog podneblja koji su nekada hrabro prkosili vjetru i valovima možda najbolje svjedoči Pomorski muzej u Orebiću kojeg na žalost nismo stigli posjetiti. Zato smo odlučili odvojiti nešto vremena i uputiti se na vožnju brdovitom, prilično uskom i zavojitom cestom koja predstavlja vjerojatno nepremostiv izazov za neiskusnog vozača. Nekih desetak minuta vožnje odvelo nas je da samostana Vele Gospe pored kojeg se nalazi najveće groblje u Orebiću. Neki grobovi na njemu potječu još i 17. stoljeća, a ističe se brojnim mauzolejima i kapelicama izgrađenima upravo u čast pomoraca od kojih su neki dočekali starost u svom rodnom Orebiću, dok su nekima od njih duše napustile ovaj svijet tamo negdje daleko, u valovima. Stojimo, tiho ih promatramo i osjećamo poštovanje.


Ovdje, na vrhu brda, i zrak je nešto svježiji. U vrućim ljetnim danima osvježenje uvijek dobro dođe. A tek taj pogled! Stajemo uz rub ceste i gledamo preko ruba litice. Dole, negdje nisko, s naše lijeve strane, crvene se kosi krovovi orebićkih kuća, zbijeni zajedno, kao da jedan drugog čuvaju od prijetnji. Ispod nas vrhovi gustih krošnji visokih stabala. Promatramo ih pokušavajući vidjeti postoji li negdje među njima put. Misija je uzaludna – drveće je pregusto, a strmina takva da bi je samo iznimno spretni mogli svladati. Sa zelenom šumom spaja se plavo nebo, a čaroban trio boja Mediterana nadopunjuje more, tiho i mirno, kojim plove barčice nama nepoznata podrijetla, u potrazi za zabavom i nalaženjem nekog mirnog kutka, samo za sebe. Ljeto je, romansa se osjeća u zraku.


orebic 4Mrak polako pada, a tamo preko puta Korčula pali svoja svjetla. Izgleda čarobno, kao da ju je obasjalo na tisuće lampiona. I dalje nam se čini tako blizu, a sada kao da doziva:
- Dođite, posjetite me.


Već znamo da hoćemo. No morat će se malo strpjeti. Za sutra već imamo neke druge planove. Očekuje nas mjesto koje je opjevao još slavni pjesnik Homer u svojoj Odiseji.


'Jučer, mog dvadesetog dana na moru, pobjegao sam moru tamnom poput vina. Prije su me valovi i okretna ruka vjetra otjerali s otoka Ogigije. Ali sada me je Bog bacio ovdje na obalu, i nekako mi se čini da me sada i na ovom mjestu nevolje čekaju.'


Na mitskom otoku Ogigiji Odisej je preveo punih sedam godina, očaran ljepotom nimfe Kalipso. Odisejova priča je mit no otok je i danas stvarnost. Odlazimo rano na počinak. Sutra nas očekuje Mljet.

 

Nastavit će se... 

 

Pelješka odiseja (1. dio)

Pelješka odiseja (3. dio)

Pelješka odiseja (4. dio) 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version