Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Posao i financije

Zapanjujuće, proizvodnja čipova se vraća u Ameriku!

tvornicachipova

 

Apple je često bio kritiziran jer većinu prodaje ostvaruje u Americi, ali jako malo toga proizvodi u njoj. Također, Apple u svoje iPade, Ipode, i i-koješta ugrađuje jako malo američkih proizvoda. Ako pogledate na pozadinu svog iPhonea, a vi kao i svaki Hrvat kojeg su divlji liberalni kapitalizam i HDZ doveli na prosjački štap imate bar jednu od tih tisuću dolara skupih igrački  u kući, zar ne, vidjet ćete da na njemu piše "Designed by Apple in California, manufactured in China".
 

Zato je tim zanimljivije primijetiti kako je proizvodnja najvažnijeg dijela tog uređaja, centralnog procesora, vraćena u Ameriku. Aplleov A5 čip se sad proizvodi u Teksasu, ne u Aziji poput svog prethodnika A4, prema Reutersu, koji se poziva na  "ljude upoznate s operacijom".
 

Čipove koji pokreću iPad 2 i iPhone 4S proizvodi  Appleov najljući konkunent na tržištu smartphonea i tebleta, Samsung u svojoj golemoj tvornici u Austinu, prijestolnici "lone star" države. Samsung je prije toga proizvodio silicij koji je pokretao IOS u svojoj tvornici u Južnoj koreji.
 

No, hoće li to Amerikance učiniti sretnijima? Smanjiti nezaposlenost? Smanjiti uvozni deficit?

Na psihološkoj razini, možda. I u Americi su česte priče o tome kako više nemaju svoju proizvodnju, kao i u Hrvatskoj. Posljednji frižider i televizor su u Americi proizvedeni ako se ne varam još davnih sedamdesetih. Koliko ste samo puta čuli da smo se odrekli proizvodnje, da nam trebaju tvornice, reindustrijalizacija? Da se samo grade shopping centri za koje mnogi ekonomski neupućeni smatraju da ne "stvaraju dodatnu vrijednost" već da ta čast pripada samo proizvodnji? 
 

Ne bi bilo preveliko iznenađenje da dijelovi za iPad 3, ili komponente za bilo koji drugi Appleov uređaj, počnu dolaziti iz Teksasa. Appleov prethodni procesor, A4, je također proizvodio Samsung, i sad ista kompanija radi A5. Ako se trend nastavi, Apple A6 čip, koji će prema očekivanjima biti duplo brži od  A5, će isto biti proizveden u Teksasu.
 

Pogledajte malo brojke. Nova tvornica u Austinu prostire se na površini otprilike devet nogometnih stadiona, i Samsung je koštala ogromnih 3.6 milijardi dolara. I to su samo troškovi gradnje same tvornice: trgovačka komora Austina kaže da je  Samsungova ukupna investicija zapravo mnogo veća, tek nešto manja od - udahnite - devet milijardi dolara. To je skoro polugodišnji budžet Hrvatske. Tvornica, koja predstavlja najveću stranu investiciju u Teksasu, proizvodi ne-memorijske čipove od početka ovog mjeseca, i gotovo sva proizvodnja ide za Apple, prema jednom od radnika u tvornici. Samsung oficijelne podatke ne daje, drži ih kao poslovnu tajnu.
 

Ne znam hoće li to usrećiti ljude ili ne. Za početak, ta tvornica ne zapošljava baš mnogo ljudi: ukupno 1,100 - to je izgleda sve ljudstvo potrebno da proizvede sve čipove koji su Appleu potrebni. I to uključuje sve, od čistačica i radnika u kantini do vozača kamiona i skladištara. Dakle, ne možemo reći da proizvodnja danas otvara mnogo radnih mjesta. Osim toga, uz investiciju od preko 8 milijuna dolara po svakom radnom mjestu, ispada da su ta radna mjesta u proizvodnji prilično skupa.
 

Također je činjenica da će najveću korist od svega imati strana, engleska kompanija, ARM holding, koja ima patent za sam čip. Nitko ne zna sa sigurnošću, ali pretpostavlja se da oni dobivaju po pet centi po svakoj proizvedenoj jezgri. 
 

Navješćuje li to preseljenje montaže  iPhone/iPada itd. natrag u SAD? To je već dio proizvodnog procesa koji generira poslove u stotinama tisuća  - ali on se neće vratiti u Ameriku, niti igdje u razvijeni svijet, ne uz trenutnu razliku u cijeni rada u Kini i SAD.

 

I, najvažnije od svega, to gdje se proizvode čipovi nimalo ne utječe na to tko će zaraditi većinu novca od prodaje elektronike u koju se ugrađuju. To je, naravno, Apple korporacija. Vrijednost je u brandu, u imenu, u imidžu koji je stvoren. U dizajnu, kvaliteti, u svemu onom što Apple čini jedinstvenim, i zbog čega nitko neće dati tisuću dolara za isti takav telefon bez Appleovogo loga. Znate, to je ono, Mercedes je Mercedes. Švabo je Švabo. Pokušajte u Hrvatskoj, Iranu, ili Rumunjskoj proizvesti auto koji je jednako kvalitetan kao i Mercedes, ali se zove "Dacia" ili "Dok ing", i prodavati ga po cijeni Mercedesa. Ili čak osjetno manjoj. Još uvijek nećete prodati nikom ništa. Shvaćate u čemu je problem s "proizvodnjom"?
 

Uzmite za primjer iPad 2: u njegovoj cijeni, dijelovi sudjeluju s 325 dolara, a rad kineskih radnika na montaži - 10 dolara! Da se proizvodnja preseli u Ameriku, cijena rada bi s 10 dolara porasla na 120 dolara. Ostalo je Appleov profit. Dakle, kad vam netko prodaje priče o golemom izvozu Kine, ili o sjajnom poslu koji će Srbija napraviti s montažom Fiata, razmislite. Kina izveze iPada za 5 milijadi dolara... i uveze dijelova za njih u vrijednosti 4,8 milijardi. No, onaj rad koji je stvarno bitan da bi iPad bio  to što je se događa u Americi i drugdje u razvijenom dijelu svijeta. Da Kine nema, iPad bi se proizvodio negdje drugdje. Da nema Applea i Amerike, iPada ne bi bilo, i zato je odnos cijena takav.  
 

To je ono što stvarno ne razumijem kod ljudi koji papagajski ponavljaju "mi moramo oživjeti proizvodnju". Svaki dan vidimo, čujemo, često do besmisla ponavljanu tezu da moramo više proizvoditi. Nije Hrvatska jedina - slično je i u Americi, i Engleskoj, i tamo mnogi kažu da je proizvodnja jedini način da se sredi ekonomija i osigura rast. Ali kako ova mala priča o Appleu pokazuje, proizvodnja ima dva lica. Jedno je ono u kom je nestručna radna snaga plaćena više nego bijedno za poslove montaže, i to je onaj dio priče koji se događa u Kini. Ili, onaj dio koji zapošljava malo ljudi, dobro plaćenih, ali visoko stručnih i tehnološki obrazovanih. Što je zgodno, naravno, ali neće zaposliti desetke milijuna nezaposlenih za zapadu, čak ni desetke tisuća.
 

I osim toga stvarna vrijednost proizvoda ne zavisi od troškova proizvodnje, ona je u dizajnu i marketingu. A to je dio proizvodnog procesa u kom Amerika ionako dominira. iPhone vrijedi koliko vrijedi zbog rada programera, dizajnera, svih onih doktora računalnih znanosti koji su radili na njegovom dizajnu i konstrukciji, koji su ga osmislili, zbog Appleovih pravnika koji su s operaterima ugovorili usluge i razbili njihovu diktaturu kod određivanja što će se korisnicima nuditi, te prebacili lopticu na teren proizvođača opreme. To je onaj dio kom bi Hrvatska trebala težiti, a ne biti europski supstitut za Kinu - osim ako baš želite da vam djeca rade u tvorinci za tri dolara na dan, dok ih jednog dana ne zamijeni robot ili urođenik iz Amazone. Svijet je danas jedna cjelina, i među državama se sve više pojavljuje podjela rada kakva već davno postoji među pojedincima. Neki su narodi tvornički radnik, a neki su poput Švicaraca bankar, neki žive od imidža, a neki moraju raditi u tvornicama da bi preživjeli. Želite li stvarno raditi u tvornici?
 

Pa kad ponovo čujete kako nitko ne gradi tvornice i ne radi na proizvodnji nego se samo grade shopping centri, razmislite o slijedećem: prodaja iPhonea u dućanu dodaje više vrijednosti na iPhone nego cijeli proces proizvodnje ugrađen u njega. Maloprodajna marža, naime, iznosi bar dvadesetak posto - a to je mnogo više nego što je udio čitavog kineskog rada na njegovoj montaži, koji ne prelazi 2% cijene uređaja. 

 
 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version