Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Zdravlje

Ebola - mitovi i činjenice o ovoj bolesti

ebola


Ebola. Bolest o kojoj svi trenutno govore i koja u cjelokupnom svom užasu razotkriva ljudsko licemjerje. Dok je haračila područjem zapadne Afrike, unatoč brojkama, bila je to 'njihova stvar', bolest 'onih drugih' kojima je, pobogu, meso šišmiša delicija. U trenutku kada je prešla ocean i došla bliže nama, u zapadni svijet, postala je problem. Strah od ebole sada se sve više širi, postavljaju se pitanja o karantenama i učinkovitosti zdravstvenog sustava, želja za znanjem miješa se s panikom, a panika stvara laži. Ovdje ćemo pokušati demistificirati neke već široko rasprostranjene mitove o eboli.


Mit 1: Ebolu se ne može zaustaviti.
Netočno. Treba znati da ovo nije prva epidemija ebole s kojom se čovječanstvo suočava. Točnije rečeno, do sada ih je bilo ukupno 33 i sve su u konačnici obustavljene. Ukratko opisano, metoda koja se u svim navratima primjenjivala slijedila je ove korake:


Pronaći bolesne.
Izolirati bolesne.
Pronaći sve one s kojima su ti isti bolesnici stupili u kontakt.
Izolirati ih.


Ovaj pristup, koji se općenito primjenjuje kod bolesti sličnog tipa, do sada se je uvijek pokazao učinkovitim.


Ono što ovu epidemiju, doduše, čini drugačijom – i ozbiljnijom – jest činjenica da se je ovaj put raširila brže no inače te poharala veći broj žrtava. Uzrok tome treba tražiti u činjenici da je službenim osobama ovaj put trebalo čak nekoliko mjeseci da bi uopće došli do saznanja da je ebola prisutna na području zapadne Afrike. Da stvar bude gora, u svim tim zemljama je zdravstvena infrastruktura na vrlo niskoj razini, što je dovelo do zakašnjele i slabašne reakcije, a posljedica toga je brže širenje ebole. Prema stručnim predviđanjima s kraja rujna ove godine, očekuje se da će epidemija trajati otprilike 12 do 18 mjeseci.


Mit 2: Tko oboli od ebole, umrijet će.
Nećemo lagati, ebola je iznimno opaka bolest. Međutim, razne statistike pokazuju da je gotovo polovica oboljelih može preživjeti te se u potpunosti oporaviti i nastaviti normalno sa svojim životima. Mada je istina da za sada ne postoji lijek, odnosno cjepivo, za ebolu, i dalje je moguće preživjeti tu opaku bolest zahvaljujući tretmanima infuzijom koji su tu kako bi priječili dehidraciju uzrokovanu proljevom i povraćanjem te antibioticima koji su kako bi spriječili popratne infekcije, obzirom na to da ebola oslabljuje imunološki sustav pacijenta. U ovom trenutku primjenjuju se i određene eksperimentalne metode no one se do sada nisu pokazale pouzdanima pa je stoga nemoguće govoriti o tome hoće li se one u budućnosti održati.


Mit 3: Oboljeli od ebole uvijek užasno krvare
Krvarenje je jedan od najprepoznatljivijih simptoma ebole no to ne znači automatski da se događa svakome tko od nje oboli, a kamoli da se uvijek radi o masivnom krvarenju. Na primjer, studije o epidemiji ebole iz 1995. su već onda pokazale da je krvarilo 41 posto oboljelih. Također, do sada nije opaženo da vjerojatnost smrtnog ishoda raste kod onih pacijenata koji krvare.


Problem s ebolom, dakle, nije krvarenje već nešto drugo – činjenica da ona u svojoj početnoj fazi ima jednake simptome kao i obična groznica, zbog čega ju je teško pravovremeno dijagnosticirati. Ako do krvarenja i dođe, ono se javlja u kasnijoj fazi bolesti. Krvariti se može iz nosa, očiju, usta, rektuma, pukotina na koži gdje je uvedena infuzija, a moguća su i krvarenja unutarnjih organa. Ono što u konačnici ubija bolesnika – ako do smrti dođe – nije krvarenje već zatajenje unutarnjih organa, prvenstveno jetre, bubrega i središnjeg živčanog sustava.


Mit 4: Ebola se prenosi zrakom.
Unatoč panici koja se širi od kako je ebola prešla granice crnog kontinenta, ne postoje pouzdani dokazi da se ona širi zrakom. Štoviše, znanje kojim stručnjaci do sada raspolažu jasno upućuje na to da se ebola širi tjelesnim izlučevinama osoba koje trenutno od nje boluju ili koje su od nje preminule. Ako vam netko zakašlje ili kihne u lice ili se, pak, po njemu ispovraća, moguće je da ćete se zaraziti ebolom, i to u slučaju da vam veće kapljice takvih izlučevina padnu u oči, nos ili usta. Međutim, činjenica da sjedite, na primjer, u istom zrakoplovu s osobom koja je oboljela od ebole ne znači da ćete od nje automatski oboljeti.


Utješno je također znati da virus ebole – za razliku, recimo, od HIV virusa – nije po svojim karakteristikama promjenjiv. Stoga je vjerojatnost da će on brzo mutirati i početi se prenositi zrakom zapravo zanemariva.


Mit 5: Ebolu je lako dobiti
I ne baš – recimo, puno ćete se lakše zaraziti ospicama nego ebolom. Kao što smo upravo napisali, da bi dobili ebolu morate doći u kontakt s tjelesnim izlučevinama osobe koja je oboljela i koja pokazuje simptome. Treba isto tako voditi računa o tome i da leševi osoba koje je ebola ubila ostaju neko vrijeme zaraženi i zato moraju proći odgovarajući postupak dekontaminacije. Osobe koje su zaražene virusom ebole, ali još nemaju simptome nisu zarazne. Usporedbe radi, podaci epidemiologa iz Washingtona pokazuju da se ebola u pravilu širi tako da jedna oboljela osoba zarazi dvije. Zvuči mnogo? Usporedite to s ospicama gdje jedna zaražena osoba u prosjeku zarazi njih 17.


Da preciziramo, evo na koje se sve načine možete zaraziti ebolom:


Izravnim kontaktom s tjelesnim izlučevinama oboljele osobe, što uključuje krv, slinu, majčino mlijeko, stolicu, znoj, spermu, suze, povraćanje i urin. Kad kažemo 'izravan kontakt', to znači da vam te izlučevine moraju ući u tijelo putem očiju, nosa, usta, vagine, anusa ili kroz rupu na koži, na primjer ranu.


Ljubljenjem ili dijeljenjem hrane s osobom koja je zaražena.


Majke zaražene ebolom mogu je dojenjem prenijeti na svoju novorođenčad. Stručnjaci savjetuju majkama koje su oboljele od ebole i preživjele da se na dalje suzdržavaju od dojenja te svoju djecu hrane zamjenskim mlijekom.


Seksualnim odnosom sa zaraženom osobom. Promiskuitet se pokazao posebno rizičnim faktorom dobivanja ebole, i to ponajviše zbog činjenice da virus ebole može preživjeti u spermi do 84 dana. To vrijedi i za one osobe koje su oboljele od ove bolesti i preživjele je.


Konzumiranjem divljih životinja koje su zaražene ebolom ili koje su došle u kontakt s gore navedenim tjelesnim izlučevinama. Inače, vjeruje se da je tzv. voćni šišmiš, koji je gastronomski specijalitet u zapadnoj Africi, glavni prijenosnik ove bolesti. Kada već spominjemo životinje, moramo naglasiti da samo sisavci mogu prenijeti virus ebole – dakle, za razliku od, recimo, malarije i žute groznice, ne prenose ga komarci i slični kukci.


Kontaktom sa zareženom površinom. Mada se virus ebole lako da ubiti dezinfekcijskim sredstvima, ako do toga ne dođe može ostati na vanjskim površinama poput kvaka na vratima ili polica, i to više sati. Ako bi taknuli takvo područje i potom stavili ruke u usta ili njima protrljali oči mogli bi se zaraziti ebolom.


Boravkom u laboratoriju koji proučava virus ebole u slučaju da dirate laboratorijske uzorke, a potom dirate vlastite oči, usta, nos ili posjekotinu na koži.


U slučaju da vas netko ubode kontaminiranom iglom ili špricom.


Mit 6: Ebola je najopakija bolest na planetu
Ova je izjava, doduše, relativna. Ako ćemo opakost bolesti definirati po tome kakve simptome uzrokuje, tu su mogući svi odgovori jer oni pretežno ovise o nečijem subjektivnom doživljaju. Međutim, ako ćemo je definirati po tome koliko žrtava od nje umire, onda treba reći da ebola po smrtnosti ne dolazi ni blizu malariji, raznim respiratornim bolestima ili AIDS-u. No to ne znači da zato treba podcjenjivati ebolu. Prema najmračnijem mogućem scenariju, u skladu s procjenama stručnjaka, u LIberiji i Siera Leoneu – područjima najintenzivnije pogođenima bolešću - trebalo bi do 20. siječnja 2015. oboljeti do 1,4 milijuna ljudi, dok bi smrtni ishod čekao njih oko 700.000. No čak i u slučaju toga najgoreg scenarija, u zapadnoj Africi i dalje će više ljudi umirati od bolesti kao što su malarija, tuberkoloza, AIDS, razne vrste karcionoma i kardiovaskularne bolesti, a također treba uzeti u obzir i glad kao velik problem te uzrok smrtnosti na tom području svijeta.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version