Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Psihologija

Zašto žene ostaju sa svojim zlostavljačima?

nasilnik

 

Teško je izbaciti iz misli ženu koja je vlastito dijete dala utopiti kako bi oboje pobjegli od navodnog muža zlostavljača. Od trenutka kad je Ivana Fogadić ostavila onu zlokobnu poruku na Facebooku kojom je najavila vlastito samoubojstvo i ubojstvo sina Patrika mnogi su se zapitali: zašto je uopće ostala s njim toliko dugo ako ju je zlostavljao? Zašto je uopće pristala udati se za njega nakon što ju je (navodno) udario samo tjedan dana prije vjenčanja? Ovakva pitanja ljudi često postavljaju slušajući priče o ženama, žrtvama obiteljskog nasilja.


Kad zlostavljač pokaže svoj pravo lice, otvoreno, bez skrivanja pravih namjera, i prije no što se stavi potpis na papir, opravdanja za ostanak s njim jednostavno nema. O ljubavi ovdje nema smisla govoriti jer onaj tko svoje osjećaje zna izraziti samo šakama voljeti ne zna. Možda samo o strahu žrtve od samoće koji je toliko snažan da zaboravlja da ostankom s takvim čovjekom sebi ugrožava budućnost. No ponekad znakovi nisu tako očiti pa se u odabraniku svog srca prevarimo. Ranije smo već pisali o znakovima koji odaju potencijalnog obiteljskog zlostavljača kao što su postupna izolacija žrtve od obitelji i prijatelja, kontinuirano omalovažavanje bez konstruktivne kritike, projiciranje krivnje i emocionalno ucjenjivanje, bolesna ljubomora te sklonost alkoholu ili drogama. Mnoge žene ne znaju ih prepoznati na vrijeme i na žalost postaju žrtvama obiteljskog nasilja. A onda, umjesto da odu što dalje, one ostaju – i mi se svi pitamo zašto. Za to nalaze više razloga.


Primarni razlog je strah od gubitka djece – naravno, ako je takav odnos rezultirao potomstvom. Žene koje partneri tuku često znaju reći: 'Bojim se ostaviti ga jer će mi onda oduzeti djecu' ili: 'Ako odem, više nikad neću vidjeti svoje dijete.' Zakon, jasno, ne bi uvijek trebao biti na strani majke ali bi trebao biti na strani žrtve. Na žalost, u praksi to ne mora tako biti pa je zato moguće da će manipulativni zlostavljač doista uspjeti sebi priskrbiti skrbništvo i na taj način zadati težak udarac svojoj partnerici. Zbog toga ona ostaje s njim kako bi bila sigurna da su djeca uz nju, bez obzira na to što time i njih izlaže traumama te potencijalnom riziku da i sama postanu žrtvama zlostavljanja. Mudra odluka bila bi dobro upoznati čovjeka, sa svim njegovim kvalitetama i manama, prije no što se uopće odlučimo na mogućnost imanja potomstva s njim.


Osim straha od gubitka djece tu je i strah za vlastitu egzistenciju. On se posebno javlja kod onih žena koje nemaju stalan izvor prihoda, a takvih je upravo među zlostavljanima dosta. Zlostavljač osnažuje svoju poziciju moći udaljavajući žrtvu od njoj bliskih osoba – najčešće je perfidno pokušavajući zavaditi s prijateljicama, roditeljima i ostalom rodbinom – te joj uskraćujući mogućnost zaposlenja, posebno onog stalne prirode. Ponekad to čini manipulirajući žrtvom i nabijajući joj osjećaj krivnje – tipična rečenica je: 'Zar ti stvarno misliš da ja nisam sposoban brinuti se za nas?' – a ponekad otvorenom zabranom i prijetnjom u slučaju zapošljavanja. Ženi koja ima vlastita primanja, naročito ako su joj ona dovoljna za samostalan život, lakše će biti napustiti svog zlostavljača. Ona koja je o njemu ovisna prisiljena je po odlasku se osloniti na druge, a to joj opet zna biti onemogućeno ako su ranije sa svima spone već prekinute. Zbog toga je vrlo važno ostaviti sebi nekakav izvor prihoda te nikada ne dozvoliti da odnos s partnerom postane prepreka dotadašnjem zdravom odnosu s obitelji i prijateljima.


Kada su obitelj i prijatelji u pitanju, treba reći i da mnoge žene ostaju sa svojim zlostavljačima zbog straha od reakcije okoline, naročito one koje žive u konzervativnijim sredinama gdje se na samu pomisao o rastavi ili napuštanju supruga gleda s neodobravanjem. Zlostavljanje se uglavnom događa iza zatvorenih vrata i žene koje su mu žrtve lažu ostalima na taj način izbjegavajući osudu. Važno je napomenuti da je žrtvama zlostavljanja gotovo uvijek ozbiljno narušeno samopouzdanje zbog čega one nerijetko sebe smatraju krivima za svoju situaciju. Tada im je teže potražiti pomoć jer misle da će na vidjelo izaći njihova nesavršenost i da će biti osuđene. 'Ljudi će misliti da mu nisam bila dobra supruga jer me tuče.' 'Svi će pričati da me maltretira jer mu previše zanovijetam.' Ovo su neke od tipičnih misli zlostavljanih žena krhka samopouzdanja. Od ključne je važnosti razumjeti da bez obzira na to kakvi po naravi bili i kakve probleme imali s partnerom zlostavljanje nikad nije opravdanje te da uvijek treba imati dovoljnu razinu samopouzdanja u sebi da se izdignemo iznad eventualne osude malograđanske okoline.


Ponekad se zlostavljač, posebno onda kada nema djece sa svojom žrtvom, služi prijetnjama njenom kućnom ljubimcu, ako on postoji. U slučaju da žena ima otići kome od svojih te povesti ljubimca sa sobom, u povoljnijoj je situaciji no ako mora potražiti pomoć u nekoj od tzv. sigurnih kuća moguće je da ista neće htjeti primiti životinju. Ne želeći izgubiti svog omiljenog psa, mačku, pticu ili nekog drugog ljubimca te strahujući od zlostavljačeva iskaljivanja bijesa nad njime žrtva ostaje sa zlostavljačem. Ovdje još jednom dolazi na vidjelo važnost održavanja bliskih odnosa s drugim ljudima u svom životu kako bi nam mogli uskočiti u pomoć po potrebi.


Mnoge žene, na žalost, ostaju pod istim krovom sa svojim zlostavljačima naprosto zato jer se boje biti same. U životu sam upoznala više žena – ne nužno žrtvi zlostavljanja, doduše – koje su mi znale reći kako se one jednostavno užasavaju samoće. Radije će biti i u lošoj vezi nego same. 'Ne mogu zamisliti da nemam nikoga', kažu. Te žene zaljubljene su u samu ideju ljubavi i zato često same sebe zavaravaju prikazujući svoj odnos sa zlostavljačem boljim od onog što on stvarno jest te tražeći opravdanja nasilniku za njegovo ponašanje. Tako će, na primjer, reći: 'Pa nije on tako loš. Ja ipak znam da on mene voli', 'Da, povremeno me udari ali kad nije ljut je divan prema meni' ili: 'Tuče me tu i tamo ali moram reći da je on krasan otac.' Takve žene pomisao na samoću do te mjere užasava da će u strahu zatvarati oči pred istinom i uvjeravati sebe kako im je bolje no što jest. Tu sigurno ne pomaže ni manipulativna priroda zlostavljača koji negativno utječe na njeno samopouzdanje. Zato je za svaku ženu važno razumjeti da je težnja za pronalaženjem partnera prirodna i dobra ali da ni samoća ne mora nužno biti loše rješenje. Čovjeka s kojim odlučimo provesti život svakako prije treba dobro upoznati.


Zaslijepljene ljubavlju – ili, pak, strahom od samoće – žene se mogu samozavaravati uporno podgrijavajući iluziju kako će se njihov partner promijeniti te kako samo trebaju imati dovoljno strpljenja. Tako će, na primjer, reći: 'On je pod velikim stresom na poslu i zato je takav, ali čim to prođe sigurno će postati bolji' ili: 'S vremenom ću se naučiti pravilnije reagirati pa će se on manje ljutiti'. Prava je istina, odrasli ljudi imaju već čvrsto oformljenu osobnost i šanse da će se promijeniti su ništavne. To što vidite ono je što dobivate i tu ne treba imati iluzija. Varao je curu prije vas? Budite prilično sigurni da ćete i vi kad-tad postati objektom njegove nevjere. Čuli ste da je više puta udario svoju bivšu suprugu ali ste uvjereni kako je to zato jer je ona bila užasna oštrokondža koja ga je dovodila do ludila? Zaboravite. Čak i da je stvarno bila toliko užasna, trebate znati da zrela osoba svoje frustracije u odnosu s nekim nikad neće rješavati zlostavljanjem. Također, treba se čuvati čovjeka koji o svojim bivšima priča samo negativno jer to znači da na silu sebe želi prikazati boljim no što jest i da nešto skriva o sebi. Treba razmisliti vrijedi li uopće takvo što o njemu pokušati saznati.


Naravno, žene se često boje i za vlastitu sigurnost pa zato ostaju unutar ista četiri zida sa zlostavljačem. Ovakva situacija na prvi pogled djeluje apsurdno. Mnogi će se razlogom upitati zar ne bi žena, upravo iz straha od vlastite sigurnosti, poželjela pobjeći što dalje od čovjeka koji je zlostavlja. No nije uvijek tako. Žrtve zlostavljanja često strahuju od zlostavljačeve odmazde u slučaju napuštanja. Boje se da će ih oni pronaći, pa makar se sklonile i u sigurnu kuću, te ih potom istući, a možda čak i ubiti. Korupcija u institucijama te organizacija pomoći žrtvama koja u sebi sadrži brojne slabosti ovakav strah ne čine sasvim iracionalnim. Stoga je vrlo važno ne dozvoliti sebi da ovisimo samo o institucijama te uvijek u svom životu sadržati one kojima možemo vjerovati i na čiju se pomoć možemo osloniti.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version