Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Tko je i zašto protiv EU?

pusicieuroskeptici
Vesna Pusić je digla mnogo bure u javnosti svojom prijetnjom procijeđenom kroz zube, "ako ne pristanete na EU onda nećete imati za mirovine". Naravno, u svakom normalnom čovjeku to pobuđuje potrebu za revoltom. Isto tako nekidan, kad je predsjednik Josipović rekao "e pa sad je kasno, sad moramo u EU", nekako je logično bilo pomisliti "pa nije još kasno, imamo referendum". Rade li oni to namjerno? Nemoguće je da Vesna Pusić ne zna koliko je nepopularna, pa je li moguće da igra na kartu obrnute psihologije, one kad djetetu kažeš "ne smiješ to uraditi" ako želite da nešto uradi?



Vjerojatno se ovdje ipak ne radi o obrnutoj psihologiji, iako se mnogo zadnje vrijeme pitaju kakvu igru igraju ona i Josipović, i ostali političari koji su do sad otvoreno zagovarali regionalne zapadnobalkanske integracije i radili na njima. Čak mislim da je moguće da ona iskreno želi u EU. No pitanje je, koliko ova vlade zapravo odlučuje o svojim potezima, a koliko samo rade što im se kaže. I lako moguće da neke ne tako vidljive sile iza ove vlade zapravo žele da referendum ne uspije. Previše se tu stvari poklapa da bi to više bila puka nesposobnost. Prvo je referendum pomaknut za mjesec dana, te odjednom u tih mjesec dana najzatupljeniji i najzadojeniji euroskeptici dobivaju odjednom nevjerojatan prostor u mainstream medijima u koji im je dotad pristup bio apsolutno zabranjen. Mala Kristina Ćurković gotovo da iskače iz paštete, u redu, ona je zgodna, iskrena u svom patriotizmu i srčana - no sjetite se, kad god bi netko tko nema udbaško rodoslovlje i projugoslavenski stav u ovoj državi postao popularan, negdje bi osvanule njegove slike kako pjeva "evo zore evo dana" na kakvoj svadbi iz devedeseti druge ili slika s ustaškom kapom, tako nešto. Facebook Kristine Ćurković sadrži poprilične količine ustaškog znakovlja i Ante Pavelića, pa ipak nikad nikom u Jutarnjem, Indexu ili Slobodnoj nije palo na pamet pokušati je preko toga diskreditirati i pokrenuti hajku, u koju bi naravno svakako uključili Zuroffa i Goldsteina. Mislite da im je promaklo? Nije.  

Zatim je krenula ova kretenska i potpuno kontraproduktivna kampanja za pristupanje EU u kojoj nas političari uvjervaju da zaokružimo "Za" trudeći se djelovati simpatični i dragi. Tko može biti toliko glup ili toliko nesposoban da ne primijeti da jedna takva kampanja može, u najboljem slučaju, nemati efekta, a u najgorem, polučiti upravo inat kod većeg dijela hrvatske javnosti? A obično, ako vlast radi nešto naizgled neobično glupog, to je dovoljno dobar indikator da se nešto posve drugačijeg dešava u pozadini. Ovakav Pusićkin histerični ispad djeluje naprosto kao posljedica neke opće šizofrenije u vladajućoj kasti.  Reklame s njenim likom su vjerojatno najgora moguća propaganda za EU.

Indikativniji od Pusićkinog je istup Nigela Faragea, koji je uslijedio samo dan nakon što je Hrvatska potpisala pristupni ugovor, a Srbija dobila odbijenicu za kandidaturu. On je smjesta počeo plašiti Hrvate strahotama koje ih čekaju u EU. To su smjesta prenijeli jugofilni portali poput Indexa, t-portala i net.hr-a, redom kombinacija trasha i krajnje manipulativnog opinion makinga. Zšto bi engleski predstavnik u Europarlamentu, isluženi obavještajac SIS-a i veliki zagovornik izlaska britanije iz EU, želio dobro Hrvatskoj kad znamo da je on tu da štiti britanske interese, a Britaniji svakako nije u interesu da se širi njemački utjecaj u EU? Njegovi britanski kolege u Europarlamentu, poput Rogera Helmera i Jeffreya van Ordena, koje je Index rado prenosio, stalno isticali kako Hrvatska ni u kom pogledu nije dovoljno dobra za EU, a dva dana nakon što je odlučeno da Srbija ne ulazi u EU - ne sad, sigurno ne idućih 20 godina, i vjerojatno ne ikad -  javlja se Nigel Farage s "dobronamjernom" pričom kako EU najednom nije dovoljno dobra za - Hrvatsku?

Dušebrižnici demokracije u Hrvata

Upravo nakon što je Hrvatskoj nakon mnogo muke odobren ulazak, odjednom su krenuli pažljivo, u prepoznatljivom udbaškom stilu sročeni mailovi koji su počeli kružiti okolo, koji iz patetične perspektive malog čovjeka opisuju strahote života u EU. Na otvoreno projugoslavenskom net.hr-u zadnjih dana sve vrvi od članaka koji nam govore kako ne trebamo u EU jer nama tamo nije mjesto. Taj portal pratim dugi niz godina - i nikad nisam naišao niti na jedan iole euroskeptični članak do trenutka kad nije postalo jasno da Srbija neće u EU! Isto je s Hrvatskom televizijom, u kojoj upravo ljudi koji godinama vode križarski  rat protiv "hrvatskih nacionalista" sad najednom pozivaju u goste isključivo euroskeptike. 

Kako to da su oni najnezadovoljniji Hrvatskom i rezultatima 20 godina neovisnosti, oni koji su po tome najviše pljuvali i tvrdili da se nikad nismo ni trebali odvajati od Jugoslavije - kao da nas je Slobo pitao želimo li - sad najednom najveći euroskeptici, veći nacionalisti od Franje Tuđmana koji je bio iskreno za EU? Kako to da su oni najednom veći katolici od pape i najzabrinutiji da ne izgubimo suverenitet u EU, a do sad su ismijavali taj suverenitet? Što ste to dogodilo što ih je nagnalo da odjednom promijene mišljenje i od najvećih kritičara "ognjištaraca" postanu njihovi najveći medijski promotori i zagovaratelji? Što se desilo da u prvi plan mediji guraju ljude i ideje koje su godinama držali u strogoj medijskoj blokadi?

A drugo pitanje je, kako to da sam ja, nekoć umjereni euroskeptik, postao zagovornik ulaska? Kad bi me tada pitali "što ćete vi euroskeptici kad jednom ipak uđemo u EU i riješimo se vas primitivaca", obično bih rekao "smijat ću se vama koji ćete se jako začuditi kad shvatite da će EU od vas očekivati da si znate sami zavezati cipele, i da sami zaradite svoj ručak. Neće vas oni hraniti niti raditi išta umjesto vas". Da, mnogi su htjeli tada u EU, očekujući besplatnu vožnju, money for nothing and chicks for free. Htjeli su u EU iz posve krivih i lažnih motiva - očekujući onako balkansko grebatorski novac i povlastice, a ne zbog stvarnih i realnih motiva zašto bismo trebali ići u EU - prije svega zbog kulturne i civilizacijske pripadnosti zapadnom krugu. A sad ljudi kažu, ako se ne dijele pare e onda mi ne bi. 

Stvari su se promijenile od onda. Od neovisnosti nije ostalo mnogo - tek tinta na papiru. Ako ste se kad pitali zašto kompletna hrvatska postkomunistička elita hodočasti u Beograd, ne u Beč, i zašto elita mnogo više naginje Beogradu nego obični građani, odgovor je jednostavan. Elite ne proizlaze iz naroda, elite se imenuju na dvoru - odnosno, danas bi se reklo, u nekom od svjetskih centara moći. Bečkom ili beogradskom, svejedno. Njihov status ovisi o sinekurama i povlasticama koje dobivaju od centara moći.

Kad Hrvati razmišljaju o tome da bi kao gospodarski razvijenija i naprednija sredina od Srbije mogli biti "regionalni lider" zanemaruju istu činjenicu koju su zanemarili i 1918.: Hrvatska uvijek može biti samo podređena Beogradu neovisno koliko je bogatija, jer Zagreb nije centar moći za sebe, nema svoju elitu ni svoju "krunu". Probajte reći da nemate ništa protiv Jugoslavije ako će u njoj jezik biti hrvatski, glavni grad Zagreb, Zemun dio RH, i bar 80% policije u Beogradu Hrvati koji će mlatiti Srbe ako dignu tri prsta. U Hrvatskoj takve ideje nailaze na podsmjeh, pa tako Jutarnji otvoreno objavljuje slike na kojima se na zajedničkim Rozga - Bajaga koncertima dižu tri prsta, što u Hrvastkoj nikog ne provocira, ali se mnogo buke diglo oko presude za pozdrav "Za dom spremni". Dok Srbija, sa svoje strane, nema problema s takvim razmišljanjima prema Zagrebu - imperijalni način razmišljanja Srbiji nije stran, Hrvatskoj apsolutno jest. 

Ako ste se kad pitali čemu hajka na Todorića a ne na Čačića, čemu vječna priča o Tuđmanovih 200 obitelji koje su trebale biti zametak hrvatske elite koja bi račune polagala Zagrebu, a ne Beču ili Beogradu, čemu sustavno blaćenje Tuđmana i sustavno glorificiranje Tita, čemu upravo histerični napadi na Kosor zbog svega što kaže i uradi i pokušaj da se Šeksa izruči haškom sudu "zbog huškanja na rat" uz istovremeno amnestiranje  Mesića, Jakovčića i sličnih za evidentni kriminal i nemoralne postupke, imate odgovor. Ako ste se kad zapitali čemu vječa kuknjava kako u Hrvatskoj otkad je samostalnosti ništa ne valja i kako je u Jugoslaviji sve bilo bolje, čemu sustavna sotonizacija branitelja s izuzetkom onih koji su u službi te iste probeogradske elite i istovremeno veličanje JNA i partizana, čemu sotonizacija katoličanstva koje je uvijek bilo prepreka ujedinjenju, čemu laprdanje o antifašizmu i lov na vještice, čemu napadi na svaki zametak bilo kakve autentične hrvatske elite u kulturi, financijama, politici, onda vam sad sve mora sjesti na mjesto i izgledati logično. Sve te priče ne služe ničem nego očuvanju povlastica postkomunističke jugoslavenske elite - pogledajte današnju hrvatsku političku scenu, pa probajte naći nekog tko nije vezan rodoslovljem ili djelovanjem za strukture predratnog režima, najčešće UDBA-u. Ovakvo stanje navodne hrvatske samostalnosti ide na ruku samo spomenutoj postkomunističkoj titovoj dvorskoj kamarili koja je u deset godina uspjela eliminirati, na ovaj ili onaj način, sve ljude koje je Tuđman pokušao promovirati u elitu i okrenuti javnost protiv njih, štiteći time svoj položaj. U sukobu dvije elite, jedne proizašle s Titovog dvora i druge s Tuđmanovog, ona prva je odnijela potpunu i bezrezervnu pobjedu, vrativši i zapravo ojačavši sve pozicije koje je imala i prije rata. 

Dio njih, poput vječne Vesne Pusić, vjerojatno računa da će zadržati svoj položaj služeći novom gospodaru u Bruxellesu, dok je dio u panici nakon što se plan o nekakvoj regiji Zapadni Balkan ili Jugosfera očito izjalovio  nakon što je Britanija posve izgubila političku moć u strukturama EU, a Njemačka se nametnula kao jedini arbitar. Jer, u vremenima krize odlučuje onaj tko ima novac. 

Kako god, politika je umijeće mogućeg. Umijeće da se iz svake situacije izvuče najbolje za sebe. Ako je MI6 protiv toga da Hrvatska uđe u EU, ako su novinari koji otvoreno godinama zagovaraju socijalizam i Jugoslaviju poput Ane Benačić i Igora Mandića protiv EU, onda je očito da je naš interes da glasamo za. Oni su najbolji lakmus našeg interesa. Činjenica da nam Njemci govore "uđite!", a Englezi "nemojte!" govori za sebe. Zanemarite one koji govore da u EU nećemo moći odlučivati ni o čemu, da ćemo biti beznačajni i jadni i da će nas tlačiti. Vani nećemo biti beznačajni? To ne zavisi od članstva u EU već od našeg stava. Tlačit će vas onoliko koliko dozvolite da vas tlače, i bit ćete onoliko beznačajna provincija u EU koliko jeste beznačajni - nitko vam neće dati značaj, morate ga steći nečim. Isto tako, bolje je biti beznačajna provincija unutar EU nego beznačajna provincija izvan granica EU. Nećete bit nimalo veće face ako ostanete izvan. Idiotski je pretpostaviti da vas neće tlačiti ako ostanete izvan EU - naprotiv, u EU postoje zakonski mehanizmi koji štite države članice, dok vam ovako svi mogu raditi što god žele, i iz EU i iz ex Yu. Što uostalom godinama i rade. Gubitak suvereniteta? Je li ga izgubila Latvija, Mađarska, Poljska? Luksemburg? Mislite da ćemo postati Švicarska za pet godina ostanemo li izvan EU?

Mnogi Hrvati imaju komplekse spram država EU i smatraju da im nismo ravni, no to su gluposti. Uza sve svoje mane i komplekse, naša intelektualna i ina ograničenja nisu takva da ne bismo mogli u mnogo čemu biti bolji od mnogo koga u EU. Srbiji pak, ostanemo li na Balkanu, nećemo moći parirati ni u čemu, jednostavno jer tamo vladaju drugi, bizantski obrasci ponašanja kojima Hrvatska nije i nikad neće biti dorasla. Uvijek će, kao kulturološki gledano katolička zemlja, u društvu balkanskih zemalja biti bijela vrana i stršati. Nešto kao anglosaksonski dečko koji je zaglavio u zatvoru s nabildanim latinosima iz kvartovskih bandi - tako smo prolazili u prošlosti, i tako ćemo i u budućnosti, osim spomenute odnarođene poluobrazovane elite koja je sinekure stekla služeći Karađorđevićima i Brozovima u Beogradu. 

Ukratko, ovaj referendum se svodi u konačnici  na jednostavan izbor. Civilzacija vs. Balkan. Austro Ugarska vs. Jugoslavija. Bruxelles vs. Beograd. Zagreb i samostalnost nisu opcije - i meni bi to bila najdraža opcija, ali nju smo davno prokockali i ona u ovom trenutku nije realna. Sad treba izvući najviše iz dane situacije, a Hrvatska će svakako mnogo bolje prosperirati i eventaulno uz malo sreće i pameti, unutar EU ponovo povratiti svoju samostalnost, postaviti se na svoje noge i dodatno odmaći suparnicima iz bivše regije, i, tko zna, jednog dana doći do novog narodnog preporoda - ili se utopiti u velikoj naciji EU, što opet nije loša varijanta, svakako bolja nego se utopiti u nekoj novoj balkanskoj nadnacionalnoj državi. Kako god, u EU ćemo lakše napraviti nešto od svojih života nego u Jugosferi ili ovoj nazovidržavi koja se pretvara da je neovisna, a zadnji put je to donekle bila dok je Tuđman bio živ. A i tada cijena neovisnog odlučivanja nije bila mala.

Pitanje je samo jesu li Hrvati, nakon što su dva puta birali Mesića, dva puta Sanadera i jednom Josipovića, dovoljno tupavi da ponovo donesu po sebe pogubnu odluku. A svaki put iz čistog, balkanskog inata. Reći Balkancu sasvim iskreno da ne može razbit kamen glavom najjednostavniji je način da ga natjerate da si razbije glavu.

(M. Holjevac, Lucius)
{jathumbnail off}


FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version