Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Hrvatska

Dokumenti: Gligora pokušala majku na prevaru smjestiti u ludnicu da prisvoji kuću, pa optužila crkvu!

nurse-ratched-630-75

 

Nedavno je u "Slobodnoj Dalmaciji" i "Jutarnjem" objavljen članak "Liječnica iz Zagreba: Naveli su mi bolesnu majku da Crkvi ostavi svu imovinu, vrijednu tri milijuna kuna" u kojem Dubravka Gligora tvrdi da je rimokatolička crkva "nagovorila njenu majku da im ostavi imovinu a da njoj ne da ništa". U postkomunističkoj zemlji u kojoj je velik dio javnosti vrlo neprijateljski raspoložen spram crkve,  to je naišlo na velik odjek i mnogo reakcija u stilu "banda lopovska klerofašistička".

No, već letimičan pogled na članak govori da tu nešto ne štima: kad pročitate kako ona vapi da  su "njima (crkvi) nevažna dostignuća suvremene znanosti i humanosti čiji je cilj rehabilitirati osobu", dakle žali se novinarima da su svećenici preko nekih svojih mračnih veza izvukli majku s liječenja u ludnici u koju ju je ona, u svojoj silnoj brizi za majčino zdravlje, smjestila, jednostavno se morate zapitati neke stvari. Dodatnu sumnju budi i to što je iznesena samo priča Dubravke Gliogore, bez da je novinarka kontaktirala njenu majku, župnika, policiju, Centar za socijalnu skrb, i liječnike koji su je proglasili zdravom, što je razina neprofesionalnosti kojoj nikako ne bi smjelo biti mjesta u medijima takve veličine. Pokazat će se da za sumnje i pitanja i te kako ima osnove. 

 

 

otpust1

 

Za početak, Dubravka Gligora je u članku predstavljena kao "uvažena članica zajednice sa zavidnom reputacijom i visokim društvenim statusom", uz navođenje svih specijalizacija i magisterija. Već ovo o uvaženoj članici zajednice i visokom društvenom statusu  najavljuje programatski članak i podsjeća na sudsko obrazloženje o momku iz društveno prihvatljive obitelji, koje je svojevremeno diglo dosta bure u javnosti. Nije problem provjeriti da "liječnica s velikim ugledom u struci" zapravo vodi kozmetički salon u kući svoje mame, koji se bavi uglavnom pedikurom i masažom, a čije stranice možete vidjeti ovdje:

 

Sunčani san - salon ljepote

 

Pustimo po strani sad "visoki društveni status" i novinare kojima je to argument, čak i da je to istina: visok društveni status je imao Ivo Sanader, a ugledni liječnik je i Ivić Pašalić. To i nije  bitno za priču. No, taj mali spin u članku samo najavljuje druge, mnogo veće. Već sama izjava Dubravke Gligore da je "problem počeo tako što je, vodeći brigu o svojoj psihički nestabilnoj majci, prije šest mjeseci sasvim slučajno doznala da je starica, krijući od obitelji, sa svojom župom 2010. godine potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju" ne zvuči naročito uvjerljivo. I, stvarno, iz dokumentacije je vidljivo da ne samo da Dubravka nije vodila nikakvu brigu o svojoj majci, već je majka vodila brigu o - njoj! Kupila joj je, i o svom trošku namjestila, trosobni stan, kupila joj je, dok su bile u dobrim odnosima, automobil, garažu, a opremila je i njen kozmetički salon i usto joj ustupila dio svoje kuće u kojoj se taj salon nalazi. No, gospođa s "visokim društvenim statusom" je ubrzo ostala bez poklonjenog stana, te danas živi kao podstanarka. I ne samo to, već je majka, kako navodi u odgovoru na tužbu njene kćerke protiv nje, morala vraćati njene dugove, te platiti režije za kozmetički salon koje Dubravka dugo vremena nije plaćala, čime je ugrozila i njen dio kuće.

 

Laž je da je majka bila psihički nestabilna jer Milka Gligora nema nikakvu povijest psihičkih bolesti u svom zdravstvenom kartonu, a laž je i da je "sasvim slučajno" doznala za rečeni ugovor - jer je iduće jutro nakon potpisivanja tog ugovora manipulacijom i spletkom pokušala majku smjestiti u ludnicu.  Odmah potom je podnijela i tužbu protiv svoje majke i Župe u Stenjevcu navodeći da je njena majka "nesposobna sama brinuti o svojim pravima i imovini". No, prema svemu viđenom, Milka Gligora, inače profesorica povijesti i hrvatskog jezika te udovica uglednog liječnika  - da se poslužimo argumentima novinara Slobodne i Jutarnjeg - a ne kakva neuka starica koju je zavela crkva pa je sad obrazovana kćer spašava, je i te kako sposobna brinuti o svojoj imovini i zaštiti je, za razliku od Dubravke, koja nije uspjela sačuvati poklonjenu joj vrijednu imovinu. Od koga je imovinu morala štiti, i zašto je morala pribjeći ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, i to ćemo vidjeti.  

 

nalaz

 

Nastavak priče u Slobodnoj je još manje uvjerljiv. U njemu Dubravka Gligora kaže da je "majka u međuvremenu, zbog psihijatrijske simptomatologije, bila i hospitalizirana, po svim transparentnim pravilima struke, da bi je župnici drugi dan – po samo njima znanim putovima – izvukli iz bolnice. Dežurni liječnik psihijatar toga dana nije mi, ni kao jedinoj njezinoj kćeri, ni kao liječnici, htio dati na uvid nikakvu medicinsku dokumentaciju!". Zašto jedna liječnica spominje "psihijatrijsku simptomatologiju" umjesto da konkretno kaže o čemu se radi? 

 

Laži i nelogičnosti

Dvije stvari ovdje upadaju u oči kao nelogične: prvo, liječnica "potreseno priča" kako joj dežurni psihijatar Stojan Kelava, taj, po njoj, sluga Vatikana koji je potpisao otpust njene majke iz ludnice, tog dana "kao njezinoj jedinoj kćerci i liječnici" nije htio dati na uvid medicinsku dokumentaciju. Čak i laici znaju da liječnici ne smiju medicinsku dokumentaciju davati na uvid nikom neovlaštenom, a naročito ne članovima obitelji koji bi to mogli zloupotrijebiti za stjecanje materijalne koristi, sigurno je da to zna i Dubravka Gligora, no novinari Jutarnjeg i Slobodne to očito ne žele znati. Kako Dubravka Gligora nije skrbnik svoje majke - jer majka skrbnika niti ima niti joj treba - naravno da nema pravo na uvid u dokumentaciju, i nisu potrebne nikakve vatikanske mračne sile da je spriječe u naumu da do dokumentacije dođe kako bi je iskoristila da majci mazne kuću. A to što je ona "kćerka i liječnica" joj, naravno, ne daje nikakva prava na uvid u dokumente. 

 

Druga stvar je njena priča da su joj majku župnici izvukli iz psihijatrijske bolnice gdje ju je ona smjestila u dobroj namjeri. Kao liječnica ona, naravno, zna da nikog nije moguće tek tako prisilno hospitalizirati, protiv njegove volje, osim ukoliko sud  ne odluči da je taj netko opasan po okolinu ili sebe. Dakle, Dubravka Gligora zna da nije potrebno imati nikakve tajne veze i kanale da bi se nekog izvuklo iz ludnice ako ga nije sud preko Centra za socijalnu skrb tamo smjestio. Svatko je slobodan na svoju odgovonost otići kad god želi ukoliko nije prisilno hospitaliziran. No, njena majka nije izašla na vlastitu odgovornost već su liječnici jednoglasno odmah po dolasku ustanovili da ona u bolnici - nema što tražiti! Dubravka Gligora tvrdi da su to Vatikan i svećenici isposlovali preko nekih svojih veza, no niti bi lokalni župnik mogao imati kakvog većeg utjecaja na dežurnog liječnika Kelavu i  sudsku vještakinju Zoranu Bujas-Petrović koji su napisali da je Miilka Gligora posve zdrava i da nema nikakvih psihičkih smetnji, a niti bi mu to bilo potrebno obzirom da nema nikakvog sudskog naloga da je se zadrži na liječenju. 

 

Dubravka Gligora nadalje tvrdi da je "Centar za socijalnu skrb već je bio pokrenuo postupak za utvrđivanje ubrojivosti njene majke kako bi joj se odredilo skrbnika kad su crkveni ljudi s njom tajno i na brzinu potpisali taj ugovor" - no prešućuje da je ona ta koja je u više navrata od Centra za socijalnu skrb tražila da joj majku proglase neubrojivom, a nju skrbnikom, i da taj postupak nikad nije ni započet, jer je njen zahtjev smjesta odbačen kao neutemeljen. Zapisnik ureda Centra za socijalnu srkb Zagreb - ured Susedgrad od 21. veljače 2011. -  dva mjeseca nakon što je majka potpisala ugovor s crkvom - na dva mjesta navodi da "trenutno nema osnova za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti" Milke Gligora. Dakle, ne samo da je laž da postoji nekakav postupak pred Centrom za socijalnu skrb, nego je laž i da je "centar pokrenuo postupak i to prije nego je majka potpisala ugovor". Ona je ta koja je predala zahtjev za pokretanje postupka Centru. O poslovnoj sposobnosti Dubravke Gligora i njenoj sposobnosti da bude nekom skrbnik pak najbolje govori činjenica da je ostala bez svih vrijednih nekretnina koje su joj bile poklonjene, a kćer poslala da živi u potkrovlju bakine kući, koja pak samo želi svoj mir.  

 

 odgovor_na_tuzbu1

 

Kako strpati mamu u ludnicu i uknjižiti se na nekretnine? 

A kako je majka, ako je zdrava, uopće završila u bolnici? Iz navoda gospođe Milke, ali i policijske i medicinske te sudske dokumentacije, to je lako moguće rekonstruirati. 

 

Milka Gligora nikad nije sa sigurnošću saznala, niti danas zna, na koji je točno način njena kćer ostala bez stana i ostalih nekretnina, i na koji je način upala u dugove,  no saznavši da joj je kćer potratila svu imovinu koju joj je darovala počinje se od nje distancirati. Usto je  primijetila da se kćer druži s članovima stanovite "kršćanske proročke crkve", a i pronašla je njihov letak u stanu koji je ova donijela. Posumnjala je da se radi o jednoj od onih sekti koje ucjenjuju svoje članove dok ih posve financijski ne unište. Ove sumnje se naročito pojačavaju nakon što je Dubravka Gligora navodno zatražila od majke, prema njenom kazivanju, da joj dozvoli da rečena "crkva" dva puta tjedno kod nje u kući održava sastanke, što je ona energično otklonila. Kasnije je Dubravka Gligora tu epizodu sa sektom pokušala upotrijebiti kako bi majčinu sumnjičavost proglasila paranojom i tvrdila da ona u svima vidi članove "neke sekte". 

 

Majka je stara, sama, ima 74 godine, i sve više sumnja da je jedina kćer pokušava strpati u ludnicu kako bi joj otela preostalu, ne malu, imovinu i tako se izvukla iz financijskih teškoća, te mijenja bravu kako bi se zaštitila od uznemiravanja. Iako razočarana rastrošnošću kćerke, majka tada još ne razmišlja o tome da je liši nasljedstva. No, Dubravka postaje sve agresivnija u pokušajima da se domogne preostale imovine. Policijski zapisnik pokazuje da je policija tri puta intervenirala u prošloj godini kod Milke Gligore koja je svaki put zvala policiju da je zaštiti od kćeri koja joj je pokušavala nasilno provaliti u kuću. Milka Gligora nije bila zadovoljna ni time što je Dubravka uselila svoju kćer, Milkinu unuku, u potkrovlje njene kuće - vjerojatno kako bi joj davala informacije o baki, ili da joj kćer ne bi smetala, ili da bi je jednostavno sustavno izluđivala, kako god. O razlozima ovdje možemo samo nagađati.

 

Dubravka majku, unatoč njenom insistiranju da je pusti na miru, nastavlja maltretirati i vršiti sve jači pritisak na nju, iskazivati pretjeranu brigu za njeno zdravlje očito motiviranu pohlepom, počinje joj namještati preglede i dovoditi doktore tražeći od njih da je proglase neuračunljovom, a često se obraća i Centru za socijalnu skrb dajući im pogrešne informacije o zdravlju svoje majke.  Majka postaje sve sumnjičavija  i odbija razgovarati s ljudima koje njena kćer dovodi i predstavlja kao "svoje prijatelje" sumnjajući s razlogom da je kćer želi strpati u ludnicu. Dubravka  pokušava iskoristiti opravdanu sumnjičavost majke, i pokušava navesti liječnike da je proglase paranoidnom. 

 

"Dubravka, što to radiš?"

Kulminacija ovakvog stanja događa se 14.10.2010., kad doktorica Vedrana Mrđen iz Centra za socijalnu skrb s Dubravkom dolazi u posjetu, te joj kaže da je došla u vezi zahtjeva koji je njena kćerka podnijela, vezano za postupak lišenja poslovne sposobnosti. Potresena i šokirana, Milka Gligora pita svoju kćer, "Dubravka, što ti to radiš? Što ti se događa?". Doktorica Mrđen kasnije daje mišljenje da nema osnove da se staricu proglasi neuračinljivom, ali navodi da je "sumnjičava prema kćerki i vrlo nepovjerljiva", što i nije nimalo čudno. U zapisniku Centra navodi se da je Dubravki Gligora tada rečeno da nema osnova da se pokrene postupak oduzimanja poslovne sposobnosti njenoj majci, te da je upućena da sama podnese prijedlog na sud. Dubravka i dalje ne odustaje, podnosi centru i mišljenje dr. Suzane Uzun, no starica je kategorična da tu ženu nikad u životu nije vidjela.

 

milkaMilka Gligora shvaća da će se uskoro naći na cesti ne poduzme li nešto, i da ne može računati da će se kćer brinuti o njoj ne bude li mogla sama, te se obraća župniku. O ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju Milka Gligora kaže, a što je zabilježeno u rečenom zapisniku Centra za socijalnu skrb, "isti sam sklopila potpuno svjesno, a jedan od motiva mi je bio da me kćerka prestane maltretirati. Naime, intencija ponašanja moje kćeri je bila da me proglasi neuračunljivom i istjera iz moje vlastite kuće. Ja sam jednostavno morala poduzeti određene korake u cilju zaštite sebe i svoje imovine, prava i interersa." A da nema govora o navodima iz novina o tome da je "crkva nagovarala staricu da joj prepusti imovinu" potvrdio nam je i župnik Vjekoslav Meštrić, koji je na naš upit tko je koga prvi kontaktirao rekao da je Milka Gligora kontaktirala njih i predložila im da s njima sklopi ugovor kojim bi osigurala sebi mirnu starost. Ugovor je sklopljen 11. studenog, dva tjedna nakon što je Centar za socijalnu skrb kategorički proglasio neutemeljenim zahtjev Dubravke Gligora da joj majku proglase poslovno nesposobnom. 

 

Kćerka saznaje za taj ugovor, i, shvaćajući da su njene spletke pred propašću, odlučuje se na očajnički potez: smjestit će majku u Vrapče, milom ili silom. Zove policiju da joj pomognu hospitalizirati majku koja ne želi prihvatiti liječenje zbog - manje prehlade! Dakle, Dubravka Gligora se predstavlja policiji kao liječnica i zabrinuta majka starice koja odbija liječenje i odvodi nesretnu staricu na psihijatrijsku procjenu u Vrapče. No, Milka ostaje prisebna u razgovoru s psihijatrima, i oni odmah slijedeće jutro u otpusnom pismu jasno navode da ona nema znakova duševnih poremećaja niti bolesti, ali navode i da  je izložena spletkama i manipulacijama svoje kćerke te pokazuje simptome koji su reakcija na stres.  "O pitanju vjerodostojnosti ranijih nalaza vezanih za psihičko zdravlje pacijentice može se zaključiti da su plod manipulativnog odnosa kćerke prema njoj", kaže dr. Kelava. Vještakinja Zorana Bujas Petković dodaje da je "oprezna i zabrinuta, no teško bi se moglo reći da je paranoidna, obzirom da je zadnjih mjeseci doživjela dosta podmetanja". 

 

Naravno, Dubravka Gligora se potrudila uz majku u bolnicu dopremiti i dokumentaciju kojom je već prije pokušala dokazati neuračunljivost majke, no liječnici to s odbacuju kao neozbiljno primjećujući da je nalaz psihijatra datiran 13. prosinca 2010 iz PB Sveti Ivan "pisan prema pregledu koji je kako se navodi obavljen prilikom kućne posjete 2008.?", uz veliki upitnik dakle kojim se izražava čuđenje nad tako nečim, a za nalaz od 12.11.2010 - dan nakon potpisivanja ugovora! - kažu da je "očito pisan isključivo prema heteropodacima kćerke, bez pregleda pacijentice". 

 

No, Dubravka Gligora ne odustaje od nakane da se domogne majčine kuće a nju spremi u Vrapče. Podnosi tužbu, navodi da je do promjena u majčinom ponašanju došlo zadnjih godina i da je postala velika vjernica što nikad nije bila i da je njeno okretanje vjeri plod manipulacije svećenika, no i majka i crkva podastiru sudu dokaze kako je Milka Gligora otkad zna za sebe bila vjernica i redovno održavala kontakte s crkvom u Stenjevcu i odgovara na tužbu, kako možete vidjeti na jednom od dokumenata, da je ugovor s crkvom sklopila znajući da je Dubravka osoba koja o njoj nije, i nikad ne bi, vodila nikakvu brigu te da bi se našla kao beskućnica na cesti da nije nekretnine prenijela na crkvu.

 

otpust2

 

Ne ide? Zovite novinare!

I na kraju, Dubravki Gligora je preostalo samo - zvati novinare. I dok su svi ostali bili sumnjičavi prema njenima navodima, ovaj put je uspjela! Jer, ako imate nešto što bi moglo kompromitirati crkvu, novinari u Hrvatskoj će to posve nekritički podržati i objaviti ma kako očito lažno bilo. Neće se truditi provjeriti priču kod ostalih sudionika. Kad bismo željeli demantirati baš sve napisano u tom kratkom članku, naš članak bi bio mnogo dulji od ovog.

 

Novinari znaju da im laž neće naškoditi, i da im se, budu li u njoj uhvaćeni, neće desiti baš ništa. Ovo nije Amerika gdje oštećena strana može dobiti golem iznos zbog klevete, ovdje nemamo ni demokratski senzibiliziranu javnost koja bi ipak reagirala na ovakve očite manipulacije. Hrvatskom javnošću je izrazito lako manipulirati jer je desetljećima impregnirama u raznim totalitarnim sustavima, a usto je crkva sustavno obilježavana kao negativac - a kad vas jednom prokažu kao negativca onda svatko može s vama raditi što hoće, pa i optužiti vas da su vam nebitna "najnovija dostignuća suvremene znanosti i humanosti". Znače li "najnovija dostignuća humanosti" strpati majku u ludnicu da bi joj se ukralo imovinu? 

 

Dokumentacija iz koje se vidi da je sve napisano u članku osim imena i prezimena čista laž poslana je svim većim redakcijama u Hrvastkoj, pa i onima Slobodne i Jutarnjeg koji su objavili priču.  No, oni je nisu objavili, nisu se ispričali Milki Gligora što su je predstavili kao luđakinju niti čitateljima što su ih dezinformirali. Crkva, jasno, neće tužiti medije, iako bi možda trebala. Drugi mediji neće to objaviti jer ne žele ići protiv kolega, ovo je ipak mala zemlja, i vrlo korumpirana, u kojoj svatko svakog zna i od svakog drugog ovisi. A i zašto bi, misija Jutarnjeg i Slobodne dobrim dijelom i uključuje napade na RKC i uništavanje njihovog utjecaja. Ljudi su članak pročitali, stekli određenu sliku, župnik je prikazan kao pohlepni negativac koji krade jadnim ljudima kuće, hladna, manipulativna i okrutna kći je prikazana kao brižna kćerkica kojoj je jedino važna dobrobit majke i briga o njoj, naravno sve po "dostignućima suvremene znanosti i humanosti" koja crkva prezire pa je gospođu Milku navodno izvukla iz te beskrajno humane institucije. To što je više nego lako provjeriti da je istina dijametralno suprotna onom što oni pišu nije važno. Važno je da ljudi zamrze crkvu, kako bi neki drugi propovjednici iz EPH i medijskih kuća neometano mogli propovijedati svoje istine. Pogotovo u zemlji gdje se smatra da djeca imaju pravo naslijediti sve što roditelji imaju i da ovi nemaju pravo svojom slobodnom voljom ostaviti kome god što žele. Jer i da je kćer nije pokušala izmanipulirati Milka Gligora bi svejedno imala pravo ostaviti svoje kuće crkvi, mački, vrtnom patulljku, kome god, i to je samo i isključivo njezina stvar. Uostalom, biste li vi ostavili svoj novac nekome tko vas pri zdravoj pameti pokušava strpati u ludnicu?

 

I na kraju, ponekad se morate zapitati, čak i ako ne volite pretjerano crkvu, koji su stvarni interesi naših dušebrižnika iz medija, i jesu li ti ljudi postali upravo ono što je nekoć davno crkva bila, neupitni moralni arbitar kom nitko ništa ne može, nisu li upravo novinari nova inkvizicija koja osuđuje ljude bez dokaza, i nisu li mediji koji su izvan svake demokratske kontrole danas veća opasnost po demokraciju od svega protiv čega se navodno bore? Koliko puta ste se suočili s tim da vama netko čije zahtjeve ne želite ispuniti zaprijeti "zvat ću novinare"? Mediji danas imaju nevjerojatnu moć, možda u nekim aspektima i veću nego što je religija ikad imala. Zloupotreba slobode govora je sve češća, a prave slobode ne može biti bez odgovornosti. Ali bitno je da kleveta više nije krivično djelo, mediji su to dočekali kao veliku pobjedu demokracije. 

 

 

 {jathumbnail off}

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version