Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Business

Vlada i Narodna banka protiv MMF-a

IMF

 

Misija MMF-a u Hrvatskoj je prošli tjedan dala preporuku Hrvatskoj da internom devalvacijom snizi plaće i cijene, i time proizvela negativnu reakciju kako guvernera Rohatinskog, dosljednog zaštitnika visokog tečaja, tako i ministrice financija Martine Dalić. 

 

 

 "Budućnost hrvatskog gospodarstva ne vidimo u konkuriranju kroz jeftinu radnu snagu, već u smanjivanju različitih prepreka s kojima se suočavaju investitori, povećanju učinkovitosti javne uprave, ograničavanju državne potrošnje i ukupnom poboljšanju poduzetničke i investicijske klime u Hrvatskoj," navodi se priopćenju Ministarstva financija izdanog povodom tog izvješća. U pomalo birokratskim jezikom sročenom priopćenju ministarstvo se slaže da je konkurentnost gospodarstva vrlo niska, no prostor za povećanje konkurentnosti ne vide u rezanju plaća. Oni prostor za rast konkurentnosti vide u smanjenju birokratskih prepreka, rezanju troškova državnog sektora i većoj učinkovitosti uprave, naročito lokalne, i podsjećaju da su lani troškovi rada smanjeni za 3,4%. Napominju i da privatni sektor vide kao budućeg nosioca razvoja gospodarstva. 

 

No, ako se oni očekivano brane, manje je očekivan stav Rohatinskog koji je do sada uglavnom bio u velikoj ljubavi i slozi s MMF-om. Naime, MMF-u glavna briga nije razvoj država članica, to je posao Svjetske banke i drugih organizacija, već prije svega osiguravanje naplate duga. Upravo zato, MMF je upozorio da devizne pričuve Hrvatske nisu adekvatne, na što je Rohatinski reagirao odgovorom kako MMF nije uvažio njegovu analizu adekvatnosti deviznih pričuva. Pa dok bi se oko pričuva nekako i moglo diskutirati, jer one stvarno nisu male, slijedeći dio odgovora guvernera Rohatinskog na stavove MMF-a svakako je teško probavljiv:

 

"HNB se također ne slaže s tvrdnjom misije MMF-a da je politika stabilnog tečaja pridonijela akumuliranju ranjivosti povezanih uz pretjerano zaduživanje u inozemnoj valuti (euroizacija). Ne samo što se pretjerano zaduživanje u inozemnoj valuti dogodilo u mnogim zemljama u regiji neovisno o njihovom tečajnom režimu, nego je isto tako vrlo dobro poznato da je euroizacija u Hrvatskoj posljedica upravo suprotnog, to jest duge povijesti tečajnih nestabilnosti povezanih s razdobljima hiperinflacije iz predtranzicijskog i ranog tranzicijskog razdoblja". 

 

Ukratko: Rohatinski tvrdi da politika dizanja tečaja kune u nebo i vezivanja za euro nije pridonijela velikom vanjskom zaduženju banaka, iako je i ekonomskom laiku jasno da je upravo visok tečaj glavni razlog velikog debalansa uvoza i izvoza, i time i života na dug i iznad realno zarađenog. Visok tečaj kune čini uvoznu robu jeftinom u odnosu na domaći proizvod, i time jednostavno guši domaću industriju, na što smo više puta ovdje upozoravali, ali upozoravali su i relevantniji od nas - Ljubo Jurčić, primjerice. No, kroz medijsku kakofoniju se glasovi logike i razuma teško probijaju. 

 

Naoko, nema ničeg lošeg u naporima da se održi standard građana. No, logika je jasna i neumoljiva: standard građana Hrvatske je neodrživ, kao i plaće. Pogled na naš BDP po glavi stanovnika otkriva da su u Hrvatskoj plaće na razini država koje imaju osjetno veći BDP: primjerice u Sloveniji je BDP gotovo dvostruko veći gledano per capita, dok je prosječna plaća tek za dvadesetak posto veća. Ukratko, preplaćeni smo u odnosu na okruženje, i to je realnost s kojom se treba suočiti. Srbija ima gotovo tri puta niže plaće, uz ne mnogo manju produktivnost i stupanj obrazovanja, i kao takva je kudikamo privlačnija investitorima u industrijski sektor i ima daleko veće mogućnosti za rast. U Hrvatskoj su, što je malo poznato, plaće veće nego u bilo kojoj postkomunističkoj državi osim Slovenije, uključujući i članice EU, a od kojih su neke tehnološki i po kvaliteti i stupnju stručnosti radne snage daleko ispred nas, pa time i po konkurentnosti. Druge pak zaostaju za nama po tim kriterijima, ali je rad u njima toliko jeftin da ih čini vrlo konkurentnima. 

 

Dakle, unatoč grčevitim otporima kako monetarne tako i izvršne vlasti, izgleda da će ipak u Hrvatskoj morati doći do određene "unutarnje devalvacije" kune, što je nešto što, unatoč svim pričama Rohatinskog o tome da građani neće moći vraćati kredite, nešto što treba pozdraviti jer je jedino tako moguće smanjiti budžetski deficiti i povećati izvoz, te izbjeći dalje gomilanje duga i nelikvidnosti. Pri tom također treba biti svjestan da bi nemogućnost velikog broja građana da vraćaju kredite, kojom nas guverner već dugo plaši i koristi je kao glavni argument za održanje visokog tečaja koji odgovara jedino bankama i uvoznicima, teško pogodio upravo - banke. Što se pak Martine Dalić, pohvalno je da vidi budućost hrvatske ekonomije u privatnom sektoru, ali nejasno je kako misli da bi se taj sektor mogao razviti u uvjetima antipoduzetničke histerije u medijskom prostoru ("tajkuni nas pljačkaju"), sveopće korupcije na lokalnim razinama vlasti i naročito u medijima koji su snažno sredstvo reketarenja naročito domaćih poduzetnika, i uz odnos produktivnosti i plaća koji je među najgorima u inače ne naročito konkurentnoj Europi. 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version