Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Umjetnost

Interliber pokazao da Hrvati vole čitati?

dvije knjige

 

U današnje doba sve je teže pronaći čovjeka koji ne provodi barem dio svog slobodnog, pa i radnog, vremena na internetu, a izuzetak od tog trenda nije ni Hrvatska. Praćenje sadržaja na internetskim portalima sve više postaje dio naše svakodnevice, a traganje za podacima koji se nalaze na pojedinim internetskim stranicama uobičajena je praksa sve većeg broja ljudi.  

 

No gdje se u toj priči nalaze knjige? Vole li ih Hrvati i dalje čitati ili knjige polako odlaze u ropotarnicu prošlosti? Ovogodišnji Interliber pokušava dati odgovore na ta pitanja. 

 

Tijekom šest dana svog trajanja, u razdoblju između 8. i 13. studenoga 2011. godine međunarodni sajam knjiga Interliber posjetilo je, na Zagrebačkom velesajmu, više od stotinu tisuća ljudi. Voditelj sajma, Zoran Ušurić, kaže kako je iznimno zadovoljan ovim podatkom jer on pokazuje da interes Hrvata za knjigu nije umro. Štoviše, prvi podaci pokazuju kako se ove godine prodalo više naslova nego prošle. 

 

I ne zvuči tako loše, zar ne? Ipak, bilo bi zanimljivo vidjeti koliki bi broj posjetitelja bio kada bi se ulaz - koji je inače besplatan - naplaćivao. Sjećam se i jedne od obljetnica čuvenog lanca trgovina knjiga Algoritam, kada su se mnogobrojni književni naslovi dijelili za simboličnu cijenu od 1 kune. Tada su na police s knjigama nahrnuli i oni kojima knjige inače služe isključivo za popunjavanje praznina na policama u dnevnim sobama. Govorilo se kako se tu zapravo uvelike radi o ljudima koji imaju visoko razvijen interes za čitanje ali si, eto, ne mogu priuštiti knjige jer su preskupe? Klasici Jamesa Joycea, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Victora Hugoa, Emilea Zole, Honorea de Balzaca, Charlesa Dickensa, Alberta Camusa i mnogih drugih velikana književnosti mogu se  dobiti za cijenu od 20 do 30 kuna. Kompletan opus djela Oscara Wildea, Lewisa Carrolla ili Jane Austin koštat će vas niti 200 kuna. Za cijenu koja se kreće negdje oko 100 kuna možete dobiti veći dio knjiga iz područja povijesti ili filozofije. Najnoviji beletristički naslovi koštat će vas otprilike toliko za meki uvez, dok se cijena tvrdog penje ponekad i do 200 kuna. U redu, možda ovo potonje i nije zanemariv novac za nekog tko mora paziti na svaku kunu, ali sve ove ostale cijene ne zvuče tako frapantno. Dovoljno je samo razmisliti, koliko prosječan Hrvat mjesečno potroši na svoje kavice, pive s prijateljima i razne druge besmislice? Stoga, ne želimo zvučati zlobno no nekako nam se čini da uzrok navale kako na police Algoritma tako i na štandove na Interliberu treba potražiti i u gore spomenutoj besplatnosti. 

 

No dobro, ljudi su ipak došli i to svakako treba pozdraviti. Očekivano, najviše se kupovalo beletristiku, a nakon toga su uslijedile famozne knjige o samopomoći. Znate već kako to ide. To su one knjige koje vam kažu kako ćete smršavjeti, a da i dalje možete jesti kao i do sada, kako će se obogatiti, kako ćete zavesti muškarca svog života, kako ćete se od neuspješnih uredskih štakora pretvoriti u uspješne korporativne biznismene, kako ćete riješiti probleme sa svojom obitelji, kako ćete postati omiljeni, nadasve privlačni i uspješni... sve to bez imalo muke. Kada bi savjeti iz tih knjiga stvarno funkcionirali na svijetu više ne bi bilo ljudi koji su siromašni, nesretni u ljubavi i kojima karijere naprosto ne cvjetaju. Ali eto, još uvijek ima dovoljno naivaca koji to kupuju. Ukazuje to ja još jedan zanimljiv trend - sklonost ka brzim, lagodnim rješenjima. 'Dva dana i stotinjak stranica kasnije znat ću kako riješiti sve moje probleme'. Nije ni čudo da ovo razdoblje u Futurami nazivaju 'glupim dobom.'

 

Dosta dobro su na sajmu prošle i kuharice, kao i slikovnice i školski priručnici. Autorica ovih redova priznat će kako sama doista voli dobiti u ruke kvalitetnu kuharicu, ali hej, mogu li doista riječi 'kuharica' i 'čitanje' koegzistirati u istoj rečenici? Kulinarski priručnici, ma koliko kvalitetno bili napisani, sigurno se ne kupuju kako bi ljudi utažili svoju žeđ za čitanjem već isključivo kao sredstva pomoći pri radu za štednjakom. Ukoliko ih nemamo pri ruci jednako tako mogu nam poslužiti i video-klipovi s Youtubea. 'Hej, što trenutno čitaš?' 'Evo, upravo završavam odličnu zbirku recepata kineske kuhinje.' Da, jasno vam je kako to zvuči. Stoga, ako nekome želite dokazati da Hrvati čitaju time što kupuju kuharice, na krivom ste putu. 

 

Slična priča vrijedi i za školske priručnike. Ajmo biti brutalno iskreni, kupuju se zato jer se moraju, a ne zato jer se žele. Što mislite, koliko bi klinaca kod kuće htjelo imati zbirku zadataka iz matematike da je stvarno nisu obvezni imati? Naravno, ovime nipošto ne želimo reći da je prodaja školskih udžbenika i priručnika nešto loše - čak naprotiv - ali nemojmo taj podatak ubacivati u nekakvu priču o preferencijama prema čitanju jer mu tu jednostavno nije mjesto. 

 

Beletristika je već druga stvar... ona doista govori nešto o preferencijama. Šteta je samo što nam na Interliberu u ovom trenutku nisu uspjeli potvrditi koje se knjige iz svijeta beletristike najviše čitaju. Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti kakva tematika zanima Hrvate, kao i analizirati umjetničku kvalitetu tih djela. Na žalost, pogled na najistaknutije naslove na policama raznih popularnih prodavaonica knjiga ne budi u nama baš toliku razinu optimizma. Previše je tu nekakve čarolije, vampira, vukodlaka, alkemije, teorija urote, romantizirane povijesti... da ne spominjemo razne gole istine i ispovijesti iz kreveta s Christianom Ronaldom.

 

Sve u svemu, osjećaji su nam nekako mješani. Svakako je dobro da su ljudi došli i da ipak kupuju knjige više nego prije, no ono nad čime se i dalje nadvija velik upitnik jesu sam motiv dolaska, kao i kakvoća materijala za kojim se poseže. Stoga pravo pitanje ne bi trebalo biti: 'Čitaju li Hrvati?' već: 'Kako i zašto čitaju?' Interliberovoj statistici usprkos, tu više nismo takvi optimisti...

 

{jathumbnail off}

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version