Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Umjetnost

SANU: Što je srpsko to je samo srpsko, što je hrvatsko je zajedničko

 

cm_yug_gunduli___1989__11

Poznati srpski pesnik Jovan Jovanović Gundulić

Glavni i odgovorni urednik edicije "Deset vekova srpske književnosti", član SANU Mirko Vuksanović priopćio je kako "nije logično po sadašnjim važećim političkim i nacionalnim atribucijama razvrstavati dubrovačku i bokotorsku književnost", jer su one - "zajedničko naslijeđe starijih narodnih govora, odnosno štokavskog narječja kao osnove suvremenoga književnog srpskog jezika", piše HINA a prenosi komentar.hr

 

 Priopćenje, koje je danas dostavljeno Hini, uslijedilo je, kako se podsjeća, nakon nedavne izjave u javnosti predstavnika hrvatskoga ministarstava kulture i crnogorskoga ministarstva kulture da Izdavački centar Matice srpske, nakladnik edicije, prisvaja i prikazuje kao svoju hrvatsku i crnogorsku književnu baštinu.

 

"Ne prihvaćamo gledišta, politička i druga, koja hoće po sadašnjim granicama razgraničiti ono što je nastajalo prije nekoliko stoljeća. Nije logično, pogrešno je, po sadašnjim važećim političkim i nacionalnim atribucijama razvrstavati dubrovačku i bokokotorsku književnost. One su zajedničko naslijeđe starijih narodnih govora, odnosno štokavskog narječja kao osnove suvremenoga književnog srpskog jezika. Isto narječje u svojoj osnovi imaju i novoimenovani jezici čija je matica srpskohrvatski jezik", navodi se u priopćenju glavnog urednika Izdavačkog centra Matice srpske.

 

Matica srpska objavila je prvo kolo edicije "Deset stoljeća srpske književnosti" u koju je uvrstila "Poeziju Dubrovnika i Boke kotorske", a najavila je uvrštenje u biblioteku Gundulića i Držića te Pucića i Vojnovića, zbog, kako kaže glavni urednik, poštovanja pravila o dvojnoj pripadnosti pisaca".

 

Vuksanović tvrdi kako poštuju i primjenjuju znanstvenopovijesne rezultate u srpskoj književnosti koji su se izgradili i uobličili u zadnjih sto godina.

 

"Kad je riječ o dubrovačkoj i bokokotorskoj književnosti renesanse, baroka i prosvjetiteljstva, smatramo ih dijelom zajedničke baštine", tvrdi i dodaje kako pritom poštuju njihovu punu srodnost s istočnohercegovačkim govorom, a to znači da su izvorno nastale na narodnom štokavskom, a ne na čakavskom i kajkavskom narječju".

 

Navodi kako poštuju pravilo dvojne pripadnosti i područnih književnosti i pojedinih pisaca iz vremena "slovinskog jezika" i prema tome, kako dodaje, promatrano kao povijesna kategorija, dubrovačka književnost je i hrvatska i srpska.

 

Hrvatsko ministarstvo kulture u početku travnja izjavilo je u povodu uvrštenja dubrovačkih renesansnih pjesnika u ediciju "Deset stoljeća srpske književnosti" da je pripadanje Dubrovnika hrvatskomu nacionalnom i kulturnom korpusu neupitno, što potvrđuju jasne činjenice koje nije potrebno posebno dokazivati za sve one kojima činjenična istina govori sama za sebe.

 

"Predobro nam je poznata povijest prisvajanja i otimanja hrvatske kulturne baštine, u što se može uvrstiti i ovaj izdavački pothvat", navedeno je u toj izjavi.

 

Na izjavu o "srpskohrvatskom jeziku" kao matici "novoimenovanih jezika" nemamo komentara, naime ako gospoda iz srpske akademije hrvatski jezik smatraju "novoimenovanim" onda je teško o ma čemu ozbiljno razgovarati.

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version