Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Povijest

Petak 13 - podrijetlo praznovjerja

petak13

 

Asparaskevidekatriofobija. Pokušajte ovo izgovoriti brzo. Ova riječ na kojoj se većini ljudi plete jezik označava strah od današnjeg dana, petka trinaestog. Vjerovanje da će se nas upravo na taj datum pratiti nesreća i da je zato dobro izbjegavati rizične situacije jedno je od najpoznatijih praznovjerja u zapadnoj kulturi. Doktor Donald Dossey, psihoterapeut iz Sjedinjenih Američkih Država, specijaliziran za liječenje fobija – koji je ujedno i skovao gore napisanu kompliciranu riječ – ustanovio je da oko 8 posto njegovih sunarodnjaka pati od fobije od petka trinaestog te da postoji još čitav niz onih koji se današnjeg dana ne plaše u doslovnom smislu ali ipak prema njemu osjećaju određenu dozu opreza.


Zašto je to tako? Odakle uopće potječe to praznovjerje o petku trinaestom? Njegove korijene treba potražiti u dva odvojena praznovjerja – jedno je ono o petku, a drugo je o broju 13. Oba su duboko usađena u zapadnjačkoj kršćanskoj tradiciji. Tako je, na primjer, broj 13 značajan u kršćanstvu zbog toga jer je upravo to broj ljudi koji su bili prisutni na Posljednjoj večeri – Isus te 12 apostola. Ovdje je zanimljivo spomenuti da je upravo Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio 13. po redu sudionik koji je stigao na večeru.


U kršćanstvu se petak tradicionalno gleda kao loš dan, ponajviše zbog činjenice da je Isus razapet u petak. Nadalje, neki teolozi vjeruju da su Adam i Eva pojeli zabranjeno voće u petak, kao i da je do velike biblijske poplave došlo upravo u petak. Upravo zato mnogi kršćani u prošlosti nikada nisu započinjali putovanje niti bilo kakvu bitnu aktivnost u petak vjerujući kako će im to donijeti nesreću. Tog praznovjerja posebno su se držali mornari koji nikada nisu isplovljavali petkom.


Pomnije analizirajući korijene kršćanske odbojnosti prema petku povjesničari su ustanovili da ih zapravo možemo pronaći još u poganim religijama. U kalendaru starih Rimljana petak je bio dan posvećen Veneri, boginji ljubavi. Kada su nordijci usvojili isti kalendar nazvali su taj dan Frigg, odnosno Freya u čast nordijske boginje ljubavi i seksa. Obje boginje u kršćanskoj tradicije percipirane su kao prijetnja kršćanskom učenju u skladu s kojim je nužno oduprijeti se vlastitim tjelesnim nagonima pa od tud vjerojatno odbojnost prema petku kao danu.


Također je postojalo vjerovanje da je boginja Freya – od čega nastaje i engleski naziv Friday za petak – često oko sebe okupljala 12 vještica, a u kršćanstvu se kasnije razvila legenda da Vrag svoje rituale uvijek vrši također s jednakim brojem vještica. Što se tiče petka, on je u Engleskoj bio rezerviran za javna pogubljenja vješanjem, a i prema postolju koje se nalazilo ispod omče vodilo je 13 stuba pa jasno zašto su ljudi upravo petak i broj 13 percipirali kao negativne. U kršćanstvu se također razvila odbojnost prema broju 13 zbog toga jer je poganski kalendar imao 13 mjeseci. Također valja spomenuti da je u nordijskoj mitologiji prisutno vjerovanje koje je vrlo slično onome u kršćanstvu vezanom uz Posljednju večeru. Naime, zločesti bog Loki ubio je omiljenog boga Baldera, sina gore spomenute Freye i vrhovnog boga Odina, nakon što se kao 13. pojavio na večeri. Zbog toga, kao i zbog Posljednje večere, mnogi danas vjeruju kako nikada ne smijemo jesti za stolom za kojim se nalazi 13 osoba.


No pitanje koje i dalje ostaje jest: na koji način su se povezali petak i broj 13 te kako je zapravo došlo do konkretnog praznovjerja vezanog uz petak 13? Od pojave poznatog romana Dana Browna Da Vincijev kod 2003. ponovno je oživjelo vjerovanje da uzrok praznovjerja vezanog uz petak 13. treba potražiti u tragičnoj sudbini vitezova Templara. Naime, Brown je aktualizirao priču da je francuski kralj Filip IV, uz odobrenje pape Klementa V, potajno naredio uhićenje svih vitezova Templara 13. listopada 1307. Pogađate već, taj dan bio je petak. Uslijedilo je izopćenje, a potom i istrebljenje, no tajna je s vremenom otkrivena i tako je petak 13. stekao svoju zloglasnu reputaciju.


Priča zvuči zanimljivo no ostaje pitanje je li doista točna. Naime, simptomatično je to što punih 600 godina, od gore spomenute 1307. pa sve do 1907. nitko nigdje javno nije spomenuo petak 13. kao dan koji donosi nesreću. Prvi je to učinio Thomas Lawson koji je upravo 1907. napisao knjigu o brokeru koji upravo na petak 13. pokušava srušiti Wall Street. Knjiga je postigla solidan uspjeh, i bilo je to dovoljno za širenje praznovjerja koje se održalo sve do današnjeg dana. Dodatno ga je razbuktao serijal horor filmova pod nazivom Petak 13 u kojima redom padaju žrtve Jasona Voorheesa, ubojice s hokejaškom maskom. Prvi nastavak prikazan je 1980., a posljednji 2009. godine.


Ono što svakako treba uzeti u obzir je snažna moć autosugestije. Naime, kada vjerujemo da će nam se dogoditi nešto loše tada, zbog vlastite nesigurnosti, postajemo nesigurni, a time i podložniji nesrećama i nezgodnim situacijama. Pokušajte sebe zamisliti kako u klizaljkama stupate na led – ako se jako plašite da ćete pasti, vjerojatno kad-tad i hoćete jer ćete na ledu biti nesigurni. Slično je i s vjerovanjem da petak 13. donosi nesreću. Također treba reći da uvjerenje da određen datum ili ritual donose nesreću osnažuje naše uvjerenje da nam se događaju loše stvari, čak i ako to realno nije tako. Tako ćemo, na primjer, zbog činjenice da nam je tramvaj pobjegao pred nosom u trenutku dok vani lijeva kiša, frustrirano pomisliti kako je 'sigurno zbog petka trinaestog'.


Kada je u pitanju broj 13, već u drugoj polovici 18. stoljeća u New Yorku se pojavila grupa ljudi koja je odlučila razbiti mit o njemu kao broju koji donosi nesreću. William Fowler, veteran američkog građanskog rata između Sjevera i Juga, osnovao je klub ljubitelja broj 13 inspiriran činjenicom da se borio u 13 velikih bitaka, da je sretno napustio vojsku 13. kolovoza 1863. te da je uspješno zakupio tavernu Knickerbocker Cottage u New Yorku 13. rujna iste godine. Članovi kluba nalazili su se svakog 13. u mjesecu i uvijek ih je bilo 13 za stolom. Kako bi još više ismijali razna praznovjerja, Fowler i članovi njegovog kluba ulazili su u prostorije kluba ispod ljestvi te sjedili za stolom po kojem je bila prosuta sol, čime su prkosili još dvjema praznovjerjima koja navodno donose nesreću. Klub je stekao priličnu popularnost i od svog osnutka 1880. do 1887. brojio je oko 500 članova, a potom je došlo do osnivanja njegovih podružnica u drugim američkim gradovima. Posljednji od klubova ljubitelja broja 13 zatvoren je 1940. godine.


Dok se jedni plaše današnjeg datuma, a drugi su oprezni, postoje i oni koji se na njega uopće ne obaziru, pa čak i oni koji će duboko ukorijenjeno praznovjerje iskoristiti kako bi našli još jedan razlog za proslavu. Tako više uopće nije neuobičajeno primiti poziv za zabavu koja će se održati upravo u čast petka trinaestog. Kakva god da bila vaša uvjerenja i kakav god stav danas zauzeli, imajte na umu da ste kovači vlastite sreće upravo vi.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version