Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Filozofija i religija

Demistificiramo filozofiju: Ludwig Wittgenstein i jezik kao sredstvo poimanja svijeta

jezik

 

Jedan od najvećih filozofskih umova svih vremena, Immanuel Kant, u svojoj je Kritici čistog uma postavio dva pitanja: 'Što mogu znati?' i 'Koje će stvari zauvijek ostati nedokučive ljudskom razumu?' Inspiriran njegovim učenjem, austrijski filozof Ludwig Josef Johann Wittgenstein, inače podrijetlom iz dobrostojeće bečke obitelji, napisao je jedno od najznačajnijih djela moderne filozofije, Tractatus Logico-Philosophicus. Djelo je prvi put objavljeno 1921. godine, a Wittgenstein je njegovo pisanje započeo kao ratni zarobljenik u Prvom svjetskom ratu. Mada ima svega oko 70 stranica, izuzetno je kompleksno i predstavlja istinski izazov za svakog ljubitelja filozofije.


U njemu Wittgenstein postavlja ista pitanja koja je već postavio Kant ali čini to na radikalniji način. Za razliku od Kanta koji je odlučio definirati gdje leže ograničenja ljudskog razuma, Wittgenstein želi odgonetnuti gdje leže ograničenja nečijeg jezika, a time, neizravno, i njegovih promišljanja. Čini to jer smatra kako do neslaganja oko temeljnih filozofskih pitanja, kao i do nerazumijevanja istih, dolazi zbog različitih načina na koje razmišljamo o svijetu, a koji proizlaze iz različitih jezika koje govorimo.


Ukratko rečeno, ovaj austrijski filozof smatra da jezik i svijet koji nas okružuje imaju dvije zajedničke osobine – formalno su strukturirani i te strukture mogu se razbiti na više vlastitih komponenti. Stoga pokušava ogoliti te iste strukture te pokazati na koji način su one međusobno povezane, a na temelju toga pokušava doći do više dalekosežnih filozofskih zaključaka. No da bi bolje razumjeli što Wittgenstein točno misli kada kaže da su ograničenja nečijeg jezika ujedno i ograničenja njegovog svijeta moramo prvo razumjeti što njemu točno znače pojmovi 'jezik' i 'svijet'. Kada je u pitanju definiranje jezika, tu se jasno vidi utjecaj velškog filozofa Bertranda Russela koji je svakodnevni, govorni jezik smatrao neadekvatnim za jasno i precizno izražavanje lišeno dvosmislenosti i koji je stoga težio otkrivanju tzv. idealnog logičnog jezika.


Ono čime se logika bavi su premise. Za svaku od njih možemo pretpostaviti da je istinita ili lažna. Na primjer, ako kažemo 'ovaj mačak je veseo', to je premisa. Međutim, sama riječ 'mačak' to nije jer uzimamo zdravo za gotovo to da se pred nama nalazi mačak, a ne, recimo, pas. U svom Tractatusu Wittgenstein tvrdi kako se jezik koji ima smisla i koji je razumljiv mora sastojati isključivo od premisa. Za njega je jezik ukupnost premisa.

 

maca na stolu


Definirajući pojam 'svijet' Wittgenstein kaže kako njega čini ukupnost činjenica, a ne ukupnost stvari ili pojmova. Ovdje možemo vidjeti paralelu između načina na koji definira jezik te načina na koji definira svijet. Na primjer, činjenica može biti da je mačak veseo, kao što činjenica može biti i da je mačak s nama u sobi, ali mačak sam po sebi za Wittgensteina nije činjenica. Jezik, kaže on dalje, zapravo oslikava svijet. Da bi nam to bolje pojasnio poslužio se primjerom jednog sudskog slučaja iz Pariza, a koji se ticao jednog prometnog udesa. Kako bi se definiralo što se točno dogodilo, u sklopu suđenja je rekonstruiran udes na način da su postavljene makete automobila umjesto onih pravih, a također su postavljene i lutke umjesto pravih pješaka, kako bi se preslikalo ono što se dogodilo u stvarnom svijetu. Makete automobila i lutaka poslužile su opisivanju stvarnog udesa zbog toga jer su odnosi među njima u simulaciji bili jednaki odnosima koje su imali u stvarnosti. Na isti način su i elementi nacrtani na mapi preslikavali stvarno stanje. Ono što maketa i mapa dijele s onim što opisuju je logička forma, kaže Wittgenstein. Slika, dakle, ima istu logičku formu kao i ono što opisuje. Kada su riječi, pak, u pitanju, one mogu na pravilan način predstaviti stvarnost samo ako i one imaju istu logičku formu kao i sama stvarnost.


Ovdje ipak treba pripaziti. Kada govori o slikama, Wittgenstein ne misli nužno na vizualne slike – dakle, na ono što netko može nacrtati ili naslikati. Da bi to pojasnio koristi se primjerom glazbene simfonije. U njoj se određeni zvukovi, odnosno određene kombinacije zvukova, ponavljaju po točno određenom uzorku i međusobno povezani zvuče skladno – ono što međusobno dijele, kaže Wittgenstein, jest logička forma. Sliku možemo još nazvati i mjerilom realnosti. No ovdje se sada javlja jedan potencijalni problem. Naime, naša slika – odnosno, naše poimanje realnosti – ne mora biti točno. Na primjer, ona može predstaviti onog mačka iz ranijeg primjera kao veselog, mada on možda uopće nije stvarno veseo. Možda je baš vrlo ozbiljan, a nama se samo čini da je veseo. No Wittgenstein ovdje kaže sljedeće: ako krećemo od premisa koje su, po svojoj prirodi, ili točne ili netočne, onda je i slika o kojoj ovdje govorimo, a koja predstavlja stvarnost, također ili točna ili netočna. Drugi riječima, logika nije pitanje ideologije ili doktrine već ona samo, poput ogledala, reflektira stvarni svijet.


Vratimo se sada opet na pojam jezika. On, kao i svijet, ima svoju logičku formu, i zbog toga može govoriti o svijetu na način koji će odgovarati realnosti. Upravo zbog toga za Wittgenteina je svaka rasprava o religiji i o etičkim vrijednostima zapravo besmislena. Obzirom na činjenicu da se tu radi o temama koje su izvan limita našeg svijeta, to automatski znači da su one i izvan limita našeg jezika. Zbog toga ih nikada ne možemo do kraja pojmiti pa stoga, uči nas dalje Wittgenstein, o njima ni nema smisla previše raspravljati. Neki su ga ovdje, doduše, pogrešno protumačili te su došli do zaključka da je on svojim zagovaranjem šutnje o religijskim pitanjima zapravo dao prednost znanosti nad religijom. Međutim, to nije točno. Štoviše, on smatra religiju – kao i etiku – izuzetno važnima, no istovremeno razumije kako ne postoje adekvatne riječi u jezicima koje govorimo kojima bi se ona mogla dočarati pa zbog toga zaključuje kako je besmisleno pokušavati logikom odgovoriti na pitanja ko što je, na primjer, 'postoji li Bog?'. Religija i etika za nas uvijek ostaju mističnima.


Ali, ako dosljedno slijedimo Wittgenteinova razmišljanja do samog kraja, onda ne možemo ne primijetiti da premise predstavljene u Tractatusu zapravo ne oslikavaju stvaran svijet. Znači li to da je Wittgenteinovo najveće djelo zapravo besmislica? Evo što je on, do kraja dosljedan svojim razmišljanjima, odgovorio: tko god doista razumije njegovo djelo, brzo će shvatiti da su premise kojima se u njemu koristi doista besmislene. One su nešto poput prečki na filozofskim ljestvama koje nam pomažu uspeti se više, iznad trenutnih filozofskih problema, no koje onda možemo odbaciti kako se dalje penjemo, slikovito objašnjava ovaj austrijski filozof. Drugim riječima, znanja koje stječemo samo su privremena na putu prema višoj spoznaji kojoj težimo.

 

religija


U svakom slučaju, ono što filozofija zahtjeva jest logičan, nedvosmislen jezik. Stoga Wittgenstein zaključuje kako se takav jezik može sastojati isključivo od premisa, odnosno od izjava koje govore o činjeničnom stanju kao što je, na primjer, 'mačka sjedi na stolu', i koje se potom mogu raščlaniti na svoje manje komponente. Međutim, ono što je ovdje zanimljivo spomenuti jest to da je sam Wittgentein već nekih desetak godina nakon dovršetka Tractatusa počeo kritizirati ono što je sam u njemu napisao. Posebno se obrušio na svoju raniju tvrdnju, ovdje već spomenutu, da se jezik treba sastojati samo od premisa shvaćajući da time negira, na primjer, pošalice i laskanje, kojih je naš svakodnevni govor prepun. No upravo zahvaljujući tome, Wittgenstein je pokazao kako je ostao dosljedan svojoj filozofiji – pokazao je naime da naš jezik, pa čak i onda kada riječi koje koristimo stvaraju jedno od najznačajnijih djela moderne filozofije, ne može dati definitivne odgovore na neka pitanja. Ostaje nam samo dalje tražiti, a na putu prema istini trebamo poniknuti u sebe same. Kako to učiniti pokazat će nam, u sljedećem nastavku ovog feljtona, njemački filozof Martin Heidegger.

 

Demistificiramo filozofiju - svi nastavci 

 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version