Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Filozofija i religija

O značenju korizme i šest korizmenih nedjelja

curca moli boga

 

Možda ste u posljednjih nekoliko dana ponudili prijateljicu slatkišima, a ona vas je odbila riječima: 'Ne hvala, u korizmi sam.' Primijetili ste da netko od vaših prijatelja iz istih razloga ne pije svoje uobičajeno pivo već se odlučio za neko bezalkoholno piće? Tijekom korizme mnogi ljudi prolaze svoj osobni test odričući se onoga što im je drago, a među njima se ponekad zna naći čak i onih koji osobno nisu religiozni, ali vide dane koji su upravo u tijeku kao priliku za ispitivanjem vlastite samodiscipline. Neki u tome ostaju ustrajni, neki posustaju.


Sam termin 'korizma', u nas poznat i kao 'četrdesetnica' dolazi od latinske riječi quadragesima, a nastao je po duljini razdoblja od 40 dana koliko traje pokornička priprema kršćana za svoj najveći blagdan, Uskrs. Duljina pokore od baš 40 dana nije odabrana slučajno – u skladu je brojem dana koje je Isus Krist proveo posteći u pustinji, a simbolički je u vezi i s putovanjem Izraelaca iz Egipta u obećanu zemlju, koje je trajalo 40 godina.


Korizma uvijek počinje na Čistu srijedu, koju još nazivamo Pepelnicom, a završava na Veliki četvrtak, posljednji četvrtak uoči Uskrsa, dan kada se prisjećamo Isusove posljednje večere. Sam naziv 'Pepelnica' nastao je još u 11. stoljeću kada su vjernici uveli običaj posipanja sebe pepelom od blagoslovljenih maslinovih i palminih grančica, a koji simbolizira pokoru i nadu u Isusovo uskrsnuće. Prah i pepeo također su tu kako bi nas podsjetili da smo bez Boga svi mi samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestaje, a upravo Božjom milošću taj isti prah postaje čovjekovo tijelo i njegova vječna, neumrla duša. Svećenici toga dana vjernike podsjećaju na ovu činjenicu ovim riječima: 'Memento homo, quia pulvis est, et in pulverem reverteris' ('Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti').


Upravo toga dana počinje post, a još u 6. stoljeću Crkvene vlasti odlučile su kako će to biti u srijedu koja prethodi šestoj nedjelji prije Uskrsa. Naime, nedjelja nije nipošto mogla biti odabrana kao dan početka posta jer se u skladu s katoličkim učenjem nedjeljom ne bi trebalo postiti. Zanimljivo je spomenuti da su Pepelnica i Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti – jedini dani u godini kada Crkva propisuje najstroži post i nemrst, i to za sve vjernike između 18 i 60 godina starosti, a jedini izuzetak su bolesnici, obzirom da su njima potrebne okrjepa i pravilna prehrana. Nemrst je također propisan za sve petke u korizmi, a znači da svi oni stariji od 14 ne smiju konzumirati meso toplokrvnih životinja, zbog čega se u te dane mnogi odlučuju na tradicionalno konzumiranje ribe.


Osim odricanja od određenih vrsta hrane i pića, od vjernika se tijekom čitave korizme također očekuju odricanje od zabave i poroka svih vrsta, kao i molitva, slušanje i čitanje Božje riječi te dobra dijela. Odricanje nije tu naprosto kako bi se odrekli nekog prehrambenog proizvoda i pročistili organizam od toksina već i kako bi napravili veći duhovni zaokret u životu. Korizma je vrijeme kada nas Crkva uči kako se trebao odreći vlastitih grijeha i slabosti te ih oprostiti onima koji su nam nanijeli zlo. Istovremeno treba moliti Boga da nam izliječi tijelo i duh, a onda doživjeti preobražaj i živjeti kao novi čovjek, oslobođen bremena grijeha i mržnje. Korizma, dakle, nije tu samo kako bi se formalno nečega odrekli već kako bi poradili na sebi i postali boljim ljudima i istinskim kršćanima.


Već smo spomenuli da unutar korizme postoji šest nedjelja. Svaka od njih ima svoje ime, a ona prva poznata je kao Čista nedjelja. Toga dana se kupamo kako bi se simbolički i stvarno očistili od naslaga ovog svijeta i života te se pripremili na susret s Isusom Kristom koji će nam donijeti spasenje. Želimo da nam u trenutku susreta s njima budu čisti i tijelo i duša. Toga dana također se moramo prisjetiti kako nije dovoljno samo pohađati svete mise i citirati Bibliju već kako treba biti dobar prema svojim bližnjima i pokazati im se u pravom kršćanskom svijetlu.


Drugu nedjelju tijekom korizme nazivamo još i Pačistom nedjeljom. Njome ulazimo u drugi korizmeni tjedan i sada slijedi trenutak kada se možemo zapitati na koji način smo proživjeli onaj prvi i što nam je on značio. Kao što smo malo čas napisali, tijekom one prošle nedjelje trebali smo početi provoditi dobra djela prema drugima no ostaje pitanje – jesmo li u tome uspjeli? Jesmo li se uspjeli izdignuti iznad vlastite sebičnosti, mržnje, zavisti i ega? I jesmo li uspjeli odoljeti brojnim iskušenjima koja oko nas vladaju u svakom trenutku, nerijetko i svojim vrlo primamljivim obilježjima? Ovo je dan kada se iskreno suočavamo sa svojim iskušenjima i sami sa sobom te priznajemo vlastitu slabost.


Treću nedjelju tijekom korizme nazivamo još i Bezimenom nedjeljom te Nedjeljom solidarnosti. Svima nama – pa čak i onima koji nisu vjernici – sigurno se u životu više puta dogodilo da su nas razočarali upravo oni kojima smo najviše vjerovali. S druge strane, možda su nam ruku pomoći pružili oni od kojih to nikada ne bi očekivali – neznanci ili oni koje smo percipirali kao neprijatelje. Među svojim prijateljima, a možda čak i kao romantičnog partnerima, mnogi među nama imaju osobu koja je druge nacionalnosti i vjere, a oslonac i potporu nerijetko nalazimo u onima od kojih to možda ne bi očekivali. Ove nedjelje kršćani se podsjećaju na sve to i zato su solidarni ne samo prema drugim kršćanima već i prema svim ostalim ljudima. To je dan milosti i tolerancije prema svima.


Tjedan dana kasnije uslijedit će četvrta nedjelja u sklopu korizme, koju još nazivamo i Sredoposnom nedjeljom. Njen naziv upućuje na to da smo došli u sredinu razdoblja korizme. To znači da je upravo tada došlo vrijeme za naše duhovno preobraćenje koje mora početi korizmenom ispovijesti. Toga dana podsjećamo sebe kako stojimo na kamenu spoticanja i kako moramo odlučiti kojim putem ćemo dalje. Crkva nas podsjeća na to da nam je Bog dao slobodnu volju – no ona ne znači, kako je mnogi pogrešno tumače, da naprosto smijemo činiti što god želimo, bez posljedica. Sloboda u kojoj uživamo sa sobom nosi i odgovornost i to je cijena koju za nju plaćamo. Čovjek je odgovoran za svoje misli, riječi i djela, pred Bogom i pred drugim ljudima, a društvo koje podcjenjuje odgovornost dovodi temelje naše civilizicije i njene opstojnosti i u pitanje. Upravo ove nedjelje trebao se podsjetiti kako sloboda nije ono što treba zlouporabiti nezasitnim i sebičnim uživanjem u vlastitim hirovima već odraz odgovornog ponašanja, kako prema sebi tako i prema drugim ljudima i prema Bogu.


Petu nedjelju tijekom korizme još nazivao i Gluhom nedjeljom ili Nedjeljom prve muke. Toga dana pokrivamo sve oltarne slike, križeve i kipove te prestaje se pjevati. Sve to vjernici čine kako bi iskazali poštovanje prema svom spasitelju, Isusu Kristu, koji se sprema za strašnu muku kojom će sve nas izbaviti od grijeha. Sada je nastupilo vrijeme kada se moramo podsjetiti na vječni savez kojeg je Bog sklopio sa svim kršćanima, i to od trenutka sakramenta svetog krštenja. Jesmo li zaboravili na taj savez ili ga se još uvijek sjećamo? Cijenimo li istinski život koji je došao kao dar od Boga i žrtvu koju je Isus Krist podnio za nas, ili smo postali oholi i sve to uzimamo zdravo za gotovo, a možda smo čak i zaboravili? Ove nedjelje trebamo si postaviti sva ova pitanja te na njih iskreno odgovoriti.


Posljednju, šestu nedjelju tijekom korizme nazivamo Cvjetnicom. Upravo na taj dan mnogobrojni razdragani ljudi u Izraelu pratili su Isusa na njegovom putu iz Betanije u Jeruzalen noseći maslinove grančice i procvjetale grane voća kličući njegovo ime. Koračali su za njim kako bi mu pokazali svoju privrženost i odanost. Na Cvjetnicu pokazujemo ne samo svoju ljubav za Isusa već je to dan kada slavimo nadu u njegovo Uskrsnuće i u bolje sutra za sve nas. Takvu nadu treba osnažiti ljubavlju prema bližnjem te je njegovati stalnim dobrim djelima i milosrdnošću, baš kao što cvijet njegujemo redovitim zalijevanjem.


Korizma, kao što vidimo, nije samo vrijeme tijekom kojega se formalno nečega odričemo. Ona je vrijeme konstantnom propitivanja tijekom kojeg moramo istinski upoznati sebe i svoje slabosti te se potruditi poraditi na njima i krenuti dalje kao bolji ljudi blagoslovljeni darom dobrote i milosti.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version