Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Čitajte bez predrasuda - zbogom Georgeu Michaelu

michael1

 

Ulaskom u pubertet počnu vam se događati neke čudne stvari. Dječje igračke vam više nisu zanimljive, a suprotan spol kojeg do tad niste opažali i koji vam je možda čak bio dosadan i odbojan odjednom vam postaje zanimljiv. Dok promatrate onog privlačnog dečka iz razreda, bude se nagoni kojih do tad niste bili svjesni. Tijelo nešto želi, ali glavi još nije sasvim jasno što. Za riječ 'seks' ste već čuli, ona u vama izaziva radoznalost, ali niste baš sasvim sigurni što to znači. Upoznati ste s osnovim 'tehničkim' detaljima no ipak ne shvaćate bit. Baš kao i kod vožnje automobila, seks ostaje misterij dok ga konačno sami ne probate. A i onda ste tek na počektu i morate 'natući koji kilometar' da bi stvarno mogli reći da znate što radite.

 

Sve te turbuletne promjene neizbježne svakoj mladoj osobi meni su se dogodile krajem osamdesetih. Bilo je to jedno nevinije doba. U video-spotovima nije se u tolikoj mjeri guralo u prvi plan krajnje oskudno odjevene sise i guzice, starlete poput nekakve Kim Kardashian koje su poznate samo zbog toga što postoje, a ne zbog toga što rade nisu postojale, a seks pred milijunskim TV auditorijem u nekakvom reality show programu bio je jednostavno nezamisliv, baš kao i to da procuri privatna snimka nečijeg spolnog odnosa. Kroz pop glazbu se odavno već provlačio seks kao tematika, ali gotovo uvijek samo kroz naznake, a ne izravno. Izuzetak je možda bio samo Marvin Gaye 1982. sa svojim Sexual Healingom, ali i to je, u odnosu na ono čemu svjedočimo danas, bilo nekako nevino. A onda se, početkom ljeta 1987. godine, pojavio George Michel sa svojim hitom I Want Your Sex i sve to promijenio.

 

Bio je to njegov prvi samostalni single nakon više no uspješne karijere u pop duetu Wham! poznatom po lepršavim pop pjesmama kao što su Wake Me Up Before You Go-Go i Freedom te hitu Last Christmas koji se prigodno reciklira krajem svake godine. Čim se pojavio izazvao je brojne kontroverze. Već zbog samog naziva pjesme BBC je ograničio njeno izvođenje na razdoblje poslije 9 uvečer, a mnoge radijske postaje u Sjedinjenim Američkim Državama odbile su je puštati uopće. Na MTV-ju je uvijek išla uz prethodno pušten 'disclaimer' kojim se ograđivalo od njene 'zločeste' tematike. Vrisak moralne policije natjerao je i samog Georgea Michaela da istupi i objasni kako je malo tko shvatio bit. Pjesma, nastala u jeku najveće epidemije AIDS-a, u doba kada mnogi još nisu bili upućeni u detalje kako se virus HIV-a prenosi, nije propagirala neodgovoran promiskuitet, kako su mnogi pogrešno pomislili površno se povodeći za njenim nazivom. Naprotiv. George Michael napisao ju je kao protest protiv medija i pop-kulture kao takve koji su počeli strogo odvajati ljubav kao romantičan, platonski sentiment s jedne strane i seks kao neku vrstu tjelesne, rekreacijske aktivnosti s druge. Pjesmom I Want Your Sex htio je pokazati da seks i ljubav trebaju funkcionirati zajedno i da vođenje ljubavi ima smisla samo s osobom koju volimo. Oni kojima ni to objašnjenje nije dovoljno eksplicitno mogli su na samom kraju video-spota vidjeti kako crvenim ružem ispisuje po leđima svoje ljubavnice u spotu riječi 'Explore monogamy'. 'Istražite monogamiju.' Meni osobno je poručio da sve ono čudno što mi se događa na relaciji tijelo-glava i nije tako nesvakidašnje i da sam, unatoč novonastaloj konfuziji - normalna.

 

Devet godina kasnije George Michael poharao je top ljestice hitom Spinning the Wheel sa svog trećeg studijskog albuma Older. Ovom odličnom pjesmom koja govori o osobi zabrinutoj zbog ljubavnika koji je vara s brojnim osobama još jednom je ukazao na opasnosti koje donosi neodgovorno seksualno ponašanje. Kotač ('wheel') iz naslova odnosi se na životno kolo sreće koje se, ako nad njim izgubimo kontrolu i prepustimo se samo nagonima, neće uvijek okrenuti gdje treba. Kako se ovdje ipak, za razliku od pjesme I Want Your Sex, sve zadržalo na aluzijama, kontroverze ovaj put nije bilo no poruka je ostala zabilježena onima koji su je željeli čuti.

 

Seks, naravno, nije bio jedina tema kojom se George Michael bavio tijekom svoje više no uspješne karijere obilježene brojnim top-10 hitovima te nominacijama i nagradama, od čega vrhunac predstavlja Grammy za svoj album prvijenac Faith. Na kraju istoimenog video-spota za naslovni single u krupnom planu pojavljuje se njegova stražnjica u uskim trapericama, a onda vidimo gitaru koja eksplodira. Nitko tada još nije ni slutio što će tri godine kasnije uslijediti. Glazbena kuća Sony, za koju je George Michael tada snimao, odgovorna je za stvaranje njegovog imidža zgodnog frajera koji pjeva kvalitetne, ali istovremeno lako pamtljive pjesme no koji u prvi plan ipak ne gura svoju glazbu već vlastiti izgled. Pjevač u kojeg su bile zaljubljene sve tinejdžerice krajem osamdesetih odlučio je tome stati na kraj te je, u razdoblju kada je MTV sa svojim video-spotovima bio na vrhuncu, opalio pop-kulturi do tada nezamislivi šamar. Odlučio je da se u video-spotovima za svoje pjesme uopće neće pojavljivati!

 

Da misli ozbiljno dokazao je socijalno angažiranom baladom Praying for Time sa svog drugog studijskog albuma indikativnog naziva Listen Without Prejudice Vol.1. Ne samo što se u video-spotu njegov lik uopće ne pojavljuje već, štoviše, video-spota uopće nema. Zabezeknuti Sonyjevi glavešine su, kako bi ipak promovirali pjesmu, na brzinu sklepali vlastiti video-spot u kojem se na crnoj pozadini pojavljuju bijelim slovima ispisane riječi pjesme. I to je sve.

 

Ako je netko tada i pomislio kako se radi samo o prolaznom hiru tada iznimno popularnog pjevača, video-spot za drugi hit s gore spomenutog albuma sve je razuvjerio. Freedom '90 predstavlja svojevrsnu revoluciji u svijetu pop-glazbe te suvremene pop-kulture općenito. George Michael u njemu se opet ne pojavljuje ali čini to tada nezamislivo - kako bi svijetu poručio da je počeo pretjerivati u svojoj površnoj opsesiji fizičkim izgledom, u video-spot poziva doslovno SVE tadašnje top-modele među kojima su Linda Evangelista, Christy Turlington, Cindy Crawford i Naomi Campbell koje u njemu otvaraju usta na play-back njegove pjesme. Naravno, to nije bio prvi put da se u nečijem video-spotu pojavljuje model - na primjer, u onome za hit Uptown Girl Billyija Joela pojavila se Christie Brinkey - ali ovo je bio prvi put da je netko na jednom mjestu skupio svu 'kremu' tadašnjeg svijeta mode i gurnuo je u prvi plan istovremeno sebe ostavivši u potpunosti iza scene. Nakon toga više ništa nije bilo isto i dugo se nitko nije usudio učiniti takvo što. Tek danas, gotovo puna tri desetljeća kasnije, sličnu formulu primjenjuje australska pjevačica Sia koja se također osobno ne pojavljuje u svojim video-spotovima te umjesto vlastitog lika koristi onaj iznimno talentirane mlade plesačice Maddie Ziegler. Sia je time svima zanimljiva, i to s pravom, ali ne smijemo zaboraviti da je George Michael taj koji je cijelu priču počeo davno prije.

 

To nije bio posljednji put da ovaj britanski pjevač probija do tad nepremostive barijere. Ulovljen u 'nepriličnom činu' u javnom toaletu na Beverly Hillsu u travnju 1998. godine, George Michael svijetu prvi put otkriva, u intervjuu za CNN da je, unatoč svom imidžu lomitelja ženskih srdaca, on zapravo homoseksualac. Sve to bilo je popraćeno njegovim hit singleom Outside s kompilacije hitova Ladies and Gentlemen: The Best of George Michael. U popratnom video-spotu koji se izruguje holivudskom ušminkanom produkcijom, George Michael između ostalog parodira svoj vlastiti indicent te neizravno poručuje policiji kako bi se trebala baviti kažnjavanjem stvarnih zločina, a ne onime što netko radi unutar četiri zida.

 

Svijet je tada, dakle, doznao da George Michael voli dečke. Dan danas živo se sjećam trenutka kada sam to doznala. Pisala sam esej s kolegom s fakulteta i taman negdje dok smo se mučili riješiti iznenadni problem s računalom, na televizoru koji se vrtio u pozadini objavljena je tada senzacionalna vijest. Bio je to jedan jedini put da sam takvo što, nečije javno istupanje vezano uz vlastitu seksualnu orijentaciju, tako upečatljivo upamtila. To mi se nije dogodilo nikada prije i nikada poslije. Nije to bilo samo zato jer sam bila velika obožavateljica glazbe George Michaela. U pitanju je bilo nešto drugo. Tada se homoseksualnost nije tako snažno eksponirala kao danas.

 

Ne želim da se ovo pogrešno shvati. Liberalna sam osoba i ne mislim da je sama činjenica da nekoga privlače osobe istog spola sramotna i da je pod svaku cijenu treba skrivati. Međutim, danas svjedočimo pojavi eksponiranja nečije seksualne orijentacije kao 'zanimanja'. Ona se gura u prvi plan, svima u lice, i kao da postaje značajnijom od svih eventualnih postignuća neke osobe. Važnije je to što je netko gay nego to što radi, i to je tužno jer se time minoriziraju nečija stvarna postignuća. Također, danas istupiti 'iz ormara' nije više nešto tako revolucionarno - svako malo netko to učini. Kada je to učinio George Michael bila su to neka drugačija vremena kada je takav istup još imao neko značenje i predstavljao je svojevrsnu građansku hrabrost.

 

Na Božić ove godine Georgea smo zauvijek izgubili. Život koji uvijek piše najbolje priče, učinio je to i ovaj put. Dok smo svi po tko zna koji put slušali Last Christmas, on je tiho preminuo u snu, na sam Božić, u 53. godini života. Kako to uvijek biva kada umre poznati pjevač, radio postaje počele su vaditi iz naftalina njegove stare hitove, a novinari su naoštrili pera i krenuli pisati posvete. Kod nas u Hrvatskoj kontroverzu je izazvao prilog HRT-a u kojem je rečeno kako mu je život bio obilježen 'alkoholom, drogom i homoseksualnošću', na što su se žestoko pobunili čelnici Pridea. I tako su, eto, svi prestali govoriti o njegovoj glazbi.

 

Osobno se slažem s onima koji tvrde da nema ničeg problematičnog u javnom isticanju činjenica, ma koliko one nekome zvučale ružno. Uostalom, gore smo već ustanovili da je sam George Michael otvoreno govorio o svojoj homoseksualnosti. To, dakle, samo po sebi nije problem. Ali nešto drugo jest, a to je kontekst. Njegova homoseksualnost je u HRT-ovom prilogu u potpunosti izjednačena s alkoholizmom i narkomanijom, ona se hijerarhijski izjednačava kao jednako zlo. O tome, naravno, svatko od vas koji čitate ovaj tekst ima pravo na mišljenje ali ja bih, bez obzira na to kakvo mišljenje netko o homoseksualnost imao, ovdje još rekla sljedeće: nekada davno, u neka bolja, civiliziranija vremena, privatan život javnih osoba nije se javno eksponirao. Tako je, na primjer, američki predsjednik Franklyn D. Roosevelt bio u invalidskim kolicima, ali ogroman dio njegovo naroda to nije znao. Jednostavno, smatralo se kako je to dio njegove privatnosti i kako se to nikoga ne tiče. Bilo je samo važno ono što radi u sklopu svoje profesije, kao američki predsjednik. Jednako tako, ljubiteljima suvremene glazbe trebalo bi samo biti važno kakvu je glazbu stvarao George Michael i što je njome htio poručiti, a ne to s kim se valjao pod plahtama i kakve supstance je konzumirao. Svođenje njegove briljantne karijere na nagađanja žutog tiska degradacija je svega što je učinio, bez obzira na to zauzeli o tome osuđujući ili afirmativni stav.

 

Srećom, svi ti tračevi i sukobi sitnih duša u medijima brzo će se zaboraviti. Ono što će ostati je njegova glazba. Slušajmo ju bez predrasuda.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version