Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Carice

severina

 

Svako malo čujem da je Severina carica. I uvijek upitam 'zašto?' na što redovno dobivam kolutanje očima i onaj zaprepašten pogled koji vam upućuju kad ne kužite ono što je očito. 'Jooooj, kako zaštoooo? Pa ona je snimila pornić i sve to je preživjela i, znaš, baš je briga što ljudi misle, kužiš, ono, carica je.'


Dobro. Možda je problem u tome što ja nikad nisam snimila pornić pa ne znam kako se preživljava snimanje istog. Ja, izgleda, nisam tako zanimljiva i tako cool kao Seve pa ja sebe uopće ne dovodim u situacije koje bih kasnije trebala 'preživljavati'. Ne nalazim se nasamo s oženjenim muškarcima na jahtama, ne pijem s njima gola Frexenet valjajući se pod plahtama brodskog kreveta i ne cerim se u kameru dok to radim. Ne nosim broševe s brojem nezaposlenih, nije mi dijete napravio beogradski milijunaš s kojim se navlačim po sudovima, nisam imala tron na vlastitom vjenčanju i ne guram svoju intimu u medije istovremeno hineći kako zapravo to ne želim. Valjda zato ja nisam carica, a Seve je.


I naša predsjednica je carica. Žena upisala doktorat na Fakultetu političkih znanosti. Što je samo po sebi super, da se razumijemo. Ali meni, da me na glavu postavite, nije jasno kako netko može istovremeno savjesno obavljati dužnost predsjednika države i studiozno se posvetiti nečemu tako ozbiljnome kao što je doktorat. OK, možda ja to ne razumijem jer nemam doktorat. A nisam nikad bila ni predsjednica države. Pa možda zato meni izgleda nemoguće ono što je Kolindi moguće. Ovako, iz ove perspektive u kojoj sam sada, čini mi se da je neminovno da će jednu od svojih dužnosti – predsjednikovanje ili doktorat – naša predsjednica morati malo sfušati. Ali nema veze. Ona je carica. Čak i onima koji inače misle da je ženi mjesto uz lonce i krpe, kod kuće, i onima koji kolutaju očima na svaku koja je pametna.


Carica je i nekakva Bara iz Donjih Cjepidlaka (da, postoji mjesto u Hrvatskoj koje se tako zove!) koja je do svoje trideset i druge pet puta rodila. Prvi put je bilo inducirano i na drip, drugi put samo drip, treći put je skoro izašlo na hodniku rodilišta, četvrti i peti put se umalo nije stiglo do rodilišta. Bara je carica samo zato jer je pet puta rodila. Ma, svaka koja je rodila je carica. Jer samo carice znaju djetetu dati sisu, presvući mu pelene i poslije ga odgojiti.


Ajmo sad malo biti ozbiljni, može? Stvarno ozbiljni. Osobno smatram da je dobro odgojiti dijete i pomoći mu da odraste u radišnu, odgovnornu, časnu i samopouzdanu, ali ne i bahatu osobu, ogromno dostignuće koje zaslužuje bezuvjetno poštovanje. Isto tako, iskreno mislim da poštovanje zaslužuje i žena koja istovremeno ima skladan obiteljski život i uspješnu karijeru, i koja uz to radi na usavršavanju svog obrazovanja. Predsjednica ovdje može poslužiti kao uzor svim mladim ženama koje pokušavaju uskladiti ta tri mnogim ženama nespojiva apsekta života. Bit ću benevolentna pa ću čak reći da skidam kapu Severini na lukavim vještinama samopromocije, treba i to znati.


Nisu problem ni Seve, ni Bara, ni Kolinda. Problem je ovo naše društvo koje se svim silama trudi nama ženama gurati pod nos nekakve silne 'carice.' Ističući kako one to jesu zapravo nam neizravno poručuju kako mi ostale to – nismo. I kako vjerojatno nikad to nećemo biti. I što bi onda trebale? Promatrati iz daljine njihove medijski prezentirane živote i maramicom, da ne kažem rukavom, brisati zazubice osjećajući se prazno u svojoj neadekvatnosti?


U trenutku dok ovo pišem promatram svoju desetomjesečnu kći koja spava. Želim joj sretan i uspješan život u kojem će uspjeti istaknuti svoje talent i svoje potencijale. Ali ne želim da kad odraste bude nekakva 'carica'. Želim da bude obična, normalna cura, jednog dana zrela žena, koja će biti sretna svojim životom, onakvim kakav je. Žena koja neće patiti jer nije carica poput Sevke, Kolinde, Bare ili neke četvrte. Ona koja će razumjeti da ljepota življenja leži u svakodnevnim sitnicama te da je ne treba opisivati grandioznim i pretjeranim izrazima da bi shvatila da sama nešto vrijedi. Ne želim da čeznutljivo gleda u zvijezde na medijskom nebu pateći jer ih ne može dosegnuti. Ne želim da proživi život obilježen neurozama, zbog nepremostivog nesklada između očekivanja i stvarnosti, opterećena svim tim silnim 'caricama' oko sebe koje su to postale jer je netko u medijima složio koju dobru o njima. Ne želim da bude suvremena Emma Bovary koja je nesretno skončala jer nije doživjela sudbinu fatalne junakinje iz ljubavnog romana. Želim da nauči biti sretna svoji malim komadićem Svemira koji pripada samo njoj i njenoj obitelji. I neka njima bude carica, ko što sam ja sada njoj. Mala, samo budi svoja i budi normalna.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version